Mrazovac spada u red veoma opasnih biljaka, jer sadrži supstancu "kolhicin", a posledice trovanja ovom biljkom mogu biti fatalne jer ne postoji protivotrov.
Veoma je sličan sremušu pa bi trebalo posebnu pažnju obratiti prilikom branja ove zdrave i ukusne samonikle biljke.
Jedini i možda najsigurniji način da ih razlikujete je miris. Naime, lišće sremuša (medveđeg luka) - eliptični listovi zašiljenog vrha, intenzivne zelene boje koji se pri dnu sužavaju u dugu peteljku i najčešće ih ima dva ili tri, za razliku od lišća otrovnog đurđevka (koji je takođe sličan sremušu) i mrazovca, miriše na beli luk.
Još jedna važna ralika između sremuša i mrazovca jeste to što on raste u vlažnim šumama (posebno bukovim) tokom aprila i maja, dok mrazovac raste na livadama i pašnjacima u septembru. Takođe, možete ih razlikovati i po boji cveta – mrazovac ima ljubičaste cvetove, a sremuš bele.
Sremuš, koji je izuzetan antioksidans, koristi se i kao začin, a poznata su i njegova lekovita dejstva kod upala želuca, bešike, dermatoloških oboljenja. Oni koji ga konzumiraju mogu izbeći i srčani udar.
Još uvek nema komentara - sjajna prilika da pokreneš diskusiju.