Božić se praznuje kao uspomena na dan rođenja Isusa Hrista. U našem narodu ovaj praznik se vezuje za najlepše verske običaje i obrede koji su se održali i danas, mada delimično promenjeni.
Badnji dan - 6. januar
Dan uoči Božića se zove Badnji dan. Naziv je dobio po Badnjaku koji se tog jutra seče, a uveče unosi u kuću. U gradskim sredinama se Badnjak kupuje na pijacama ili ulici.
Od svih praznika tokom godine, kao i raznovrsnih i lepih običaja koji ih prate, Badnji dan se izdvaja po načinu svetkovanja.
Kao što je krsna slava osobeni i prepoznatljivi znak za Srbina, tako je i Badnjak naročita srpska običajna odlika. Posle Badnjaka, u kuću se unosi slama koja se posipa po celoj kući. Domaćica preko nje stavlja razne slatkiše, sitne poklone i igračkice koje deca traže i pijuču kao pilići. Slama simbolizuje slamu u pećini na kojoj se Hristos rodio. Badnjak se stavlja na ognjište, ali pošto ognjišta više nema, stavlja se pored šporeta ili peći. U gradskim sredinama se stavlja pored pečenice.
Božić - 7. januar
Običaj je da rano ujutru, prvo položajnik dolazi u domaćinovu kuću i pozdravlja ga sa "Hristos se rodi". Na to domaćin odgovara:
Rano ujutru na Božić se ide u crkvu. Obilaze se najbliži rođaci, i toga dana je obično cela porodica na okupu. Pored sveće koju pali domaćin, domaćica iznosi česnicukoja se lomi na komade i namenjuje domu, domaćinu, položajniku, domaćici, deci i putniku namerniku. U česnicu se stavlja novčić. Onaj ko ga dobije u svom komadu - treba da ga čuva, jer je to znak njegove sreće.
Još uvek nema komentara - sjajna prilika da pokreneš diskusiju.