Naša sagovornica, Nađa Bobić, skija od malih nogu. Godinama je instruktor na Kopaoniku, a za taj posao ima licencu. Što se tiče obučavanja, prve korake na skijama su uz njenu pomoć savladavali i deca i odrasli.

Prvi koraci na skijama

Najmlađa deca sa prvim časovima skijanja počinju sa tri godine. To su, uglavnom, deca sportista i zaljubljenika u ovaj sport. U tom uzrastu, deca samo probaju da skijaju, da zavole spuštanje niz snežne padine, načine prve skijaške korake i spuštanje niz stazu. Kada napune pet godina, mali skijaši brže napreduju. U tom uzrastu, na stazi mogu da provedu nekoliko sati. Deca od sedam i više godina obuku skijanja prate bez problema. To je, ujedno, i pravo vreme za početak. Inače, i za ovaj sport važi molba da dete poverite stručnim licima, instruktorima.

Škole skijanja imaju poseban sistem rada, program je prilagođen psihičkom i fizičkom razvoju deteta (na osnovu dugogodišnjeg  pedagoškog i sportskog iskustva). Dete može da prati obuku individualno, u školi skijanja - danas se formiraju grupe do osam polaznika (odlična varijanta, zato što se deca međusobno takmiče i podstiču), ili u kampovima - koje u ski centrima organizuju ski klubovi (finansijski najpovoljnija varijanta). Dete u početku uči da skija jedan sat dnevno, a vreme na snegu se postepeno povećava, u zavisnosti od uzrasta.

U obuci kod dece mlađe od pet godina veoma su korisni kaiševi koji se vezuju mališanima oko struka i nogu, a pomoću kojih instruktor kontroliše pokrete mališana. (Dete je na skijama ispred odraslog, koji ga prati i kaiševima kontroliše njegove pokrete.)
Prvo se uči vožnja pravo, zatim čučnjevi na skijama, hodanje, stavljanje skija i skidanje. Deca se teško navikavaju na dužinu skija, zato se kreće od malih padina. Nikako se ne uči na stazama na kojima je gužva! Do sedme godine se ne koriste štapovi. Što su deca mlađa, to više uče gledanjem i ponavljanjem pokreta koje im instruktor pokazuje, verbalna objašnjenja su korisna kod starije dece. 

Dužina boravka na snegu

Mnogi na zimovanju provedu sedam ili četrnaest dana - što je malo da se skijanje u potpunosti savlada. Zato dete treba da se pripremi za stazu, da ne bi "gubilo vreme", ali i da izbegne upalu mišića prvih dana. Predlog je da mesec dana pre odlaska na skijanje vežba u kući - četiri puta nedeljno, po petnaest minuta: poželjno je razgibavanje, čučnjevi, skakutanje, ali i sve one "zaboravljene" vežbe sa fizičkog. Može i da šeta, da trči...

U školama skijanja, deca se dele na grupe od A do F. Grupu A čine početnici, B je naprednija grupa - u kojoj se najduže boravi, C grupu čine oni mališani koji su naučili paralelno da skijaju... i tako redom, do grupe F - u kojoj su takmičari. Od jedne do druge zime, deca obično zaborave većinu naučenog. Zato, dragi roditelji, budite strpljivi. Potrebna su im dva dana da nastave tamo gde su stala, što je potpuno normalno.

Instruktori često zbog roditeljskog nestpljenja imaju problema, jer se deca uglavnom vraćaju u grupu B. Ali, to nije kazna, već sasvim normalan proces. Navijanje uz stazu, vrištanje kada dete padne, grdnje... nije retkost za mnoge mame i tate. Kada dete padne, to boli svakog roditelja. Ali, "stegnite srce" i udaljite se od staze. Od skijanja uglavnom odustaju deca roditelja koji pažljivo prate svaki njihov korak na stazi - ona ne slušaju instruktora, jer netremice gledaju u roditelje.

Paralelni sportovi

Šta je sa talentovanom decom? Svi instruktori u školama skijanja prate napredovanje mališana. Kada primete nadareno dete - povezuju roditelje sa ski klubovima. Skijaši nisu "vezani" školskim raspustom, ali kao idealno vreme za skijanje se preporučuje februar - pošto je dan duži, tako da se na stazi boravi sat, dva duže nego u decembru ili januaru.

Ako se dete bavi skijanjem, nije poželjno da se istovremeno bavi  baletom ili plivanjem, već je bolje da izabere atletiku, gimnastiku, borilačke sportove... To ne znači da dete ne treba da pliva, ali to nije sport koji se preporučuje uz skijanje. Jer se (kao i kod baleta) mišići razvijaju na suprotan način, u odnosu na skijanje - koje jača rameni pojas, ruke, stomačne mišiće i, najviše, mišiće natkolenice.PageBreak

Obavezna oprema

Od opreme je obavezno ski odelo - najbolje iz jednog dela, nepromočivo (zbog mogućih padova i hladnoće), potom nepromočive rukavice, šal, kaciga (instruktori je preporučuju  umesto kape), naočare - da štite od hladnoće i bljeska snežne beline koja, ma kako divna, može da ošteti vid, ski cipele - koje  mogu da budu samo pola broja veće od obuće koju dete nosi (naravno, moraju da budu udobne, uz nogu).

I, na kraju, skije i vezovi. Nije potrebno kupovati one od 300 evra, ima skija koje zajedno sa vezovima koštaju oko 4.000 dinara. Ne preporučuju se plastične skije sa metalnim zarezima sa donje strane - one su dobre za penjanje, ali ne i za spuštanje. Marka skija nije važna, skoro svi prodavci u radnjama sportske opreme znaju šta je dobro, a po povoljnoj ceni za prve skijaške korake. Skije treba da imaju metalni deo sa donje strane i da budu visine između brade i nosića. Obično se koriste dve sezone, za razliku od cipela, koje izdrže samo jednu.

Polovna oprema

Polovna oprema? Da, samo treba voditi računa da cipele nisu previše korišćene. Isto je i sa iznajmljivanjem, ovde ili u ski centru. Skijaši vole razmenu zimske opreme, a deca takmičari opremu nabavljaju preko svog kluba, po povoljnijim cenama. Ona borave u ski domovima pri Skijaškom Savezu Srbije, koji ima mnogo članova. Svake sezone se organizuje desetak divnih takmičenja za male skijaše. Pravilo važi kao i u većini sportova - što se dete ozbiljnije bavi skijanjem, to je skijanje skuplje.

Pre dolaska na čas, dete mora da jede i da piški. Često se prilično izgubi od časa zbog trčanja do toaleta, zato je potrebno da se to obavi ranije. Važno je da tokom boravka na planini dete uredno jede i spava - jer skijanje je lep, ali naporan sport. PageBreak

Snoubord za decu

Mnogi misle da snoubord (snowboard) liči na skijanje, ali se ljubitelji ovog sporta baš i ne slažu sa tim. Ukoliko se detetu dopada, moralo bi da ima najmanje sedam godina da bi se bavilo njime (još bolje - osam godina). Jer, ovo je «asimetričan» sport, što znači da nije za mlađu decu, kojoj u mozgu još nije definisana prioritetna strana tela - da li je desnoruko ili levoruko. Takođe, u snoubordu su najviše angažovani mišići potkolenice, koji se kasnije razvijaju. Zato, pored toga što se dete ne snalazi dobro, može da dođe do ozbiljnih povreda.

Ipak, i mlađi i stariji brže nauče da voze snoubord nego da skijaju. U svakom slučaju, to je divan, zabavan sport, za manje uređene terene. Čak i najmlađi mnogo nauče već za dva, tri dana. To je odličan sport za roditelje koji nikada nisu skijali!
Od opreme, u snoubordu se koristi jedna specijalna skija i posebni vezovi, a čizme su u odnosu na skijaške cipele znatno mekše. Odeća je ista, dakle topla i nepromočiva.

Ništa bez licence

Najvažnije za oba sporta, i skijanje i snoubord je - škola, koju vode instruktori sa licencom. Pazite, ako vas neko vuče za rukav, nudi časove po nižim cenama... obavezno mu tražite licencu! Nemojte sami da učite decu. Nikako ih ne puštajte na skijama na staze za sankanje, i obrnuto. Ne stavljajte ih na svoje skije, ne gurajte ih, ne vucite. Ne navijajte pored staze, ne vičite na njih... a ako se plaše, poštujte njihov strah. Ne vodite mališane na skijanje po magli, ne koristite lift za visine sa kojih niste sigurni da će dete smeti da se spusti. Ne jurite, ne učite dete da se na brzinu prilagodi drugima. Nažalost, najviše povreda, čak preloma - nastaje zbog sudaranja na stazi.

Željka Zebić