Procenjuje se da svaki sedmi par u Srbiji ima problem sa sterilitetom. Od 200.000 parova koji se muče da dobiju potomstvo, ove godine bi, prema nezvaničnim podacima domaćih klinika, o trošku države u postupak vantelesne oplodnje moglo da uđe oko 4.000 parova.

Stručnjaci upozoravaju da je broj muškaraca koji imaju probleme sa plodnošću u poslednje dve decenije u stalnom porastu i izjednačio se sa ženskim sterilitetom, koji je godinama "prednjačio".

Pre nego što se uhvate za poslednju slamku, avanturu za "bebu iz epruvete", većina parova već prođe bezbroj pretraga, analiza, pregleda, uzimanja hormona... Za mnoge od njih tri besplatna pokušaja koje finansira država, jedina su šansa da postanu roditelji. Trenutno se postupak VTO koji finansira RFZO, obavlja u četiri državne ustanove - KC Srbije, KC Vojvodine, GAK Narodni front, OB Valjevo i 11 privatnih ordinacija. Na osnovu izbora pacijenata, RFZO ih upućuje u određenu ustanovu.

Po rečima prof. dr Aleksandra Stefanovića, direktora Klinike za ginekologiju i akušerstvo KCS, u većini centara u Srbiji procenat uspešnosti je oko 35 odsto, dok je taj postotak u Kliničkom centru Srbije i do 45 odsto.

"Tokom prošle godine o trošku RFZO obavljeno je oko 1.300 postupaka vantelesne oplodnje, a uslov je da parovi nemaju decu, kao i da žena nema više od 42 godine", kaže prof. dr Stefanović.

"Da bi se parovi uključili u postupak VTO, neophodno je da budu očuvane funkcije jajnika i tiroidne žlezde, prisustvo spermatozoida u spermi, odsustvo virusnih i infekcija bakterijama kod oba partnera", dodaje dr Stefanović.

Kako on kaže, parovi ispod 35 godina, posle godinu dana neuspešnog pokušavanja ostvarivanja trudnoće, trebalo bi da se obrate savetovalištu za infertilitet. Oni između 35 i 40 godina, pomoć bi trebalo da traže posle šest meseci, dok se "alarm" kod pacijentkinja starijih od 40 godina "uključuje" posle tri meseca. Najčešće se uzrok problema otkrije u roku od tri meseca.

Izbor metode 

"Izbor metode "kako najbrže do bebe", direktno zavisi od uzroka steriliteta koji je u pitanju, godine života oba partnera, ovarijalne rezerve kod žena i broja spermatozoida kod muškog partnera", objašnjava dr Zorica Crnogorac Ilić, specijalista ginekologije i akušerstva.

"Nikada ne savetujem inseminacije kod žena starijih od 35 godina. Nekada je samo potrebno korigovati ovulacije kod žena. Znam za desetine slučajeva, kada su žene ostvarile prirodnu trudnoću, tik pre zakazanog postupka VTO, samo uz dodatak hormonske terapije", kaže dr Crnogorac Ilić.

Prosečna starost parova i postupak VTO

Jedan od razloga što se sve više parova suočava sa neplodnošću je što većina mladih odlaže roditeljstvo za poznije godine.

"Zato se konstantno povećava i starost pacijentkinja koje nam se obraćaju za lečenje. Kod žena je izraženije opadanje sposobnosti reprodukcije sa godinama. Od trenutka predaje dokumenata i odobravanja postupka VTO od komisija, sam postupak se može obavljati već i kod sledećeg ciklusa", kaže profesor Stefanović.

Kako prof. Stefanović kaže da je prosečna starost žena koje ulaze u postupak VTO 33 godine za prvi pokušaj. Svaka druga dama, mlađa je od 35 godina, a svaka deseta - od 30 godina. Retki su slučajevi VTO kod žena mlađih od 20 godina.

"Ako parovi koji se bore sa sterilitetom iskreno žele da se ostvare u ulozi roditelja, neka postave taj cilj na vrh svoje liste prioriteta", kaže Zorica Crnogorac i dodaje:"Preporuka je da se prvo dete i trudnoća planiraju u reproduktivnom periodu žene, idealno je do 35 godina starosti. Ono što, međutim, zabrinjava, je trend značajnog rasta broja mlađih parova. Reč je o gotovo 30 procenata ukupnog broja parova koji su obuhvaćeni postupcima biomedicinski potpomognute oplodnje. Značajno je istaći i podatak da je kod mlađih parova veći procenat problema zabeležen kod muškog partnera u pogledu plodnosti."