Ne postoji srećniji trenutak od onoga kada shvatimo da ćemo postati roditelj. Mnogim budućim mamama drugo stanje, praćeno većom pospanošću, čestim mučninama i promenama raspoloženja, ne predstavlja nikakav problem, jer znaju da će za devet meseci to sve to biti iza njih, a da će na svet doći njihova beba.

Međutim, neretko se danas dešava da dođe do spontanog pobačaja, a mnogi roditelji najverovatnije nikad nisu ni pomislili da će im gubitak te vrste, izazvati toliki bol i tugu.

Nekada, na žalost, i najteži trenuci u životu mogu da nas ohrabre i nateraju da iz njih izvučemo najpozitivnije strane. Evo šta je jednu mamu "naučio" gubitak bebe:

"Danas, kada vratim film unazad, shvatam da se sećam samo delova svega. Način na koji sam držala svoju ruku, kako bih sakrila suze, jer nisam želela da uplašim ostale trudnice dok sam napuštala doktorsku ordinaciju. Deset dugih dana tuge, provedenih u krevetu. Moje "prazno" telo. Moja tuga, toliko snažna – praktično je imala zube, a ja sam bila tako slaba.

Nisam mogla da prestanem da se preispitujem. Ko je kriv? Da li je postojao neki razlog? I hiljadu "zašto"!

Trebalo mi je vremena da sve ostavim iza sebe, a sada shvatam da sam zapravo zahvalna zbog ovoga što mi se dogodilo. To, naravno, nije iskustvo koje bih opet proživela i izabrala. Ali, u prostoru izvan početnog šoka i bola, vidim da sam stekla skoro onoliko koliko sam i izgubila. Evo i zbog čega...

1. Saosećajnija sam

Nakon što sam o svom iskustvu pisala na internetu, dobila sam stotine mejlova drugih žena koje su proživele isto što i ja. Zahvaljujući ovim porukama uvidela sam da postoji toliko žena na ovom svetu koje se sa svojim bolom i patnjom nose same. Danas dajem sve od sebe da se uvek setim da ljudi oko mene možda pate iz bilo kog razloga, jer nije svaka bol vidljiva. Zato imam više razumevanja za svakoga.

2. Još više sam se zbližila sa svojim mužem

Bilo je dana kada je on patio, a ja jednostavno nisam imala snage, a nisam znala ni kako da ga utešim. Bilo je dana kada sam ja patila, a njegova ljubav nije bila dovoljna da bi me ispunila. Ali, to nas je spojilo i zbližilo još više. Našli smo mesto koje je samo naše i gde zajedno možemo da delimo svoju bol.

3. Uvidela sam koliko sam zapravo želela bebu

Pre pobačaja, imala sam čak i sumnje u vezi toga da li želim da postanem mama. Ali nakon svega, shvatila sam da je to jedino što zaista želim.

4. Naučila sam koliko je sve krhko u životu

Na ultrazvuku, bebino srce kucalo je poput treperenja sijalice u mračnoj sobi. Zbog toga, moje poštovanje veće je prema svakome ko se ikada rodio.

5. Lakše podnosim loše dane

Danas imam petomesečnog sina, i dok pišem ovo, moj mališan je nervozan i plačljiv jer mu rastu zubići. Ali, znate šta? Ne pada mi teško da se stalno budim u toku noći, iako sam iscrpljena. Jer dok držim svog uplakanog dečaka u svom naručju, ja sam zahvalna. I tada ga zagrlim još jače.