Svaka žena u svom životnom veku se ima bar jednu vrstu ciste na jajniku. Međutim, veliki broj cista koje nastanu tokom procesa ovulacije - nestane sa mesečnim ciklusom, dok se neke i same resorbuju, tako da do sledećeg pregleda nisu vidljive na ultrazvuku, kojim se dijagnostikuju. Ipak, saznanje da imamo cistu, prirodno stvara osećaj nelagode. Shodno tome, javljaju se brojna pitanja, ali i bojazan, pogotovo ako planiramo bebu

Ciste su izrasline na jajnicima, šupljine ispunjene tečnošću. Mogu da se pojave u bilo kom životnom dobu žene, ali se to najčešće dešava između 25. i 40. godine, kao produkt trenutnog hormonskog disbalansa ili izmenjenog hormonskog statusa.

Iako nastaju kao produkt neuspešnog procesa ovulacije, u 90 odsto slučajeva su bezopasne po začeće i trudnoću. U situacijama kada je samo jedan jajnik cističan, drugi će normalno da vrši svoju ulogu i proizvede jajnu ćeliju. Ipak, postojanje ciste ne treba zanemariti - ona je često praćena neprijatnim, probadajućim bolom, pritiskom u donjem delu stomaka, promenama raspoloženja... Osim toga, pucanje ciste može da bude jako neprijatno i bolno.

Funkcionalne ciste

Najčešća i najbezazlenija vrsta cista su takozvane funkcionalne ciste, koje nastaju prilikom procesa ovulacije. Uglavnom se javljaju kao produkt izostanka pucanja folikula, pa je najčešći oblik vodena ili folikularna cista. Ona obično sama nestane sa sledećim menstrualnim krvarenjem. Neke ciste se spontano povlače - resorbuju ili prskaju, dok je za uklanjanje drugih potrebna hormonska terapija. Kontraceptivne pilule su dobra prevencija u otklanjanju cista, naravno isključivo u dogovoru sa ginekologom.

Kod manjih cista, do pet centimetara, nema izraženih simptoma. Da nije ultrazvučnog pregleda, kojim se sve ciste dijagnostikuju, ponekad se ne bi ni osetilo njihovo prisustvo u organizmu. Međutim, kada je vodena cista veća i "upornija" - i ona, kao i ostale vrste, može da uzrokuje bol i pritisak u donjem delu stomaka, a njeno pucanje takođe može da se oseti kao neprijatno i bolno.

Važno je praćenje

Kako kod postojanja funkcionalnih, tako i kod postojanja nefunkcionalnih cista - moguće je ostati u drugom stanju. Ali je, u svakom slučaju, najbolje povećati šanse za uspešno začeće njihovim lečenjem i uspostavljanjem hormonalnog balansa u organizmu pre začeća. Pojava bilo koje ciste može da izazove poremećaj menstrualnog ciklusa, samim tim i ovulacije, a to znači i da oteža začeće. Međutim, činjenica da je žena imala cistu, neće negativno uticati na tok trudnoće i porođaj. Nepravilan oblik ciste, promenjen protok krvi u njoj i jajniku - koji se meri ultrazvučno, može da ukazuje na pozitivne rezultate tumor markera. Srećom, zloćudne ciste su vrlo retke.

Tokom procesa ovulacije mogu da nastanu i luteinske ciste, koje se još zovu i ciste žutog tela. One se formiraju nakon oslobađanja jajne ćelije iz jajnika, u trenutku kada se prirodno na jajniku formira žuto telo. Često se dešava da hormonski disbalans dovede do stvaranja luteinske ciste umesto žutog tela. Ako je njeno formiranje praćeno prskanjem krvnog suda, sadržaj ciste može da bude ispunjen krvlju, a takve ciste se nazivaju hemoragične. Njihovo prskanje je obično jako bolno, a lečenje ponekad zahteva hiruršku intervenciju.

Ipak, pored neprijatnosti i bola, funkcionalne ciste ne ostavljaju posledice po začeće i trudnoću, iako svaki lekar insistira na njihovom lečenju i praćenju pre planirane trudnoće.

Funkcionalne ciste često nestanu isto onako kako su i nastale, spontano - prskanjem ili resorbovanjem, u periodu od četiri do šest meseci, nekad i mnogo ranije. Ukoliko je cista veća od pet centimetara i stvara probleme, lekar će da je prati i sprovede adekvatnu terapiju, koja će brzo da vrati jajnike u regularno stanje.

Nefunkcionalne ciste

Nastanak nefunkcionalnih cista nema direktne veze sa procesom ovulacije. U tu grupu spadaju takozvane čokoladne ili endometriotične ciste, koje mogu da nastanu u procesu menstrualnog ciklusa, od nakupljene menstrualne krvi. I za njih se, kao i za funkcionalne ciste, primenjuje predviđena hormonska terapija, ili se prepisuju kontraceptivne pilule - u trajanju od oko tri meseca. Ukoliko hormonska terapija ne urodi plodom, problem se rešava laparoskopskom operacijom, nakon koje se savetuje da ostajanje u drugom stanju bude "odmah".

Nekada se može desiti da se ciste "uvrnu" i uzrokuju prekid cirkulacije, uz velike bolove. Ta situacija zahteva hitnu hiruršku intervenciju, a ponekad i odstranjenje jajnika zajedno sa cistom. Međutim, čak i u takvim slučajevima je velika šansa za zdravu trudnoću i bebu ako drugi jajnik može da proizvede jajnu ćeliju.

Policistični jajnici

Za razliku od drugih vrsta cista, policistične i uvećane jajnike prati ozbiljniji hormonski disbalans i niz vezanih simptoma. To su, uglavnom: amenoreja (izostanak menstruacije), neredovna menstrualna krvarenja, izostanak ovulacije, pojačana maljavost, pojava akni, povećana telesna masa, gubitak kose...

Čuvarkuća kao lekOva biljka predstavlja prirodan, potpuno neškodljiv lek protiv svih vrsta cista, a naročito vodenih. Za prevenciju i lečenje, dovoljno je da se svako jutro pojedu dva oljuštena lista čuvarkuće. Osim toga, može i da se izmeša veća količina oljuštenih listova čuvarkuće sa duplo većom količinom meda, stavi u teglu umotanu u aluminijumsku foliju i ostavi da tako odstoji u frižideru pet dana. Prema receptu narodne medicine, svakog jutra treba uzeti dve kašičice te mešavine na prazan stomak, a dvadeset minuta nakon toga je obavezan obrok.

Važno je naglasiti da su policistični janici više endokrinološki nego ginekološki problem, pa im se tako pristupa i u lečenju. Ovaj poremećaj uključuje veći hormonski disbalans - porast hormona testosterona i androstenediona, kao i izmenjene funkcije hipofize. Policistični jajnici su često povezani sa smanjenom funkcijom štitne žlezde, poremećajem lučenja insulina i nadbubrežne žlezde. Uz pridržavanje prepisane terapije, kod lečenja policističnih jajnika je jako važna promena načina života i negovanje zdravih navika: vođenje računa o telesnoj težini, redovna fizička aktivnost, ostavljanje cigareta i alkohola.

Istina je da zbog neizvesnog datuma pojave ovulacije, žene sa policističnim jajnicima moraju da ulože dodatni napor kako bi ostale u drugom stanju, ali to nije nemoguće. U većini slučajeva, endokrinolog će prepisanom terapijom da dovede hormone u balans, a ginekolog da izazove stimulaciju ili indukciju ovulacije. Trudnoća koja potom usledi, uvek pozitivno deluje na sve ciste, pa i na policistične jajnike.

Tekst priredila Marija Jovičić, u saradnji sa Slavicom Vasiljević, ginekologom