Verujemo da ne postoji srećniji trenutak u životu žene od onog kada sazna da će da postane mama. Mučnina, pospanost, pojačan apetit, česte promene raspoloženja... uskoro se prihvataju kao normalni, prateći simptomi trudnoće. Radost traje sve do trenutka dok se, sa razlogom ili "iz čista mira", u deo svesti ne useli strah od daljeg ishoda trudnoće. Glavno je pitanje da li će sve biti u redu sa bebom. Čak i kada se to proveri, iskrsne novi razlog za zabrinutost: dalji tok trudnoće i strepnja od eventualnog spontanog pobačaja.

Šta se smatra spontanim pobačajem?

Uz manje ili više razumevanja za strahove buduće mame, doktori imaju običaj da kažu, naročito na početku: "Ako je trudnoća dobra i plod kvalitetan, opstaće. Ako nije, otići će a da vi to, možda, i ne primetite!". Tek to je ponekad za paniku.

Neke se trudnice, nažalost, pre ili kasnije uvere da su konstatacije lekara profesionalno korektne. To, međutim, nije dovoljno za utehu. One kojima se spontani prekid trudnoće dogodi, proganjaju brojna pitanja: "Zašto se desilo? Da li sam ja kriva? Šta ako se to ponovi?".

U stručnoj literaturi, do pre desetak godina se pod spontanim pobačajem smatrao svaki neželjeni prekid trudnoće do 28. nedelje ili sa težinom ploda ispod 1.000 grama. Bila je to granica ispod koje plod nije mogao da preživi. Zahvaljujući napretku tehnologije i medicine, danas se pod spontanim pobačajem smatra prekid trudnoće do 24. nedelje, sa težinom ploda ispod 500 grama.

Spontani pobačaji nisu retki. Na 100 oplođenih jajnih ćelija, održi se 20 do 25 trudnoća. Na samom početku, žena ponekad i ne zna da je bila trudna, osim što primeti da joj kasni menstruacija.

Slučajna greška prirode

Ginekolog dr sci med. Vojislav Živanić objašnjava uzroke pobačaja.

- Da bi spontani pobačaj mogao da se prevenira ili leči, mora da se zna uzrok. U ne tako malom procentu (oko 50 odsto), ne zna se za uzrok pobačaja, pa samim tim ne može ni da se spreči, ni da se leči.

Postoje pobačaji u ranoj trudnoći - koji su, najčešće, slučajna greška prirode pri formiranju zametka. Znači, priroda ga nije dobro "napravila". Taj plod sam po sebi nije dobar, i tu trudnoću nema smisla čuvati, a i ne možemo da je sačuvamo. Oni se najčešće dešavaju u ranim nedeljama (četvrta, peta, šesta nedelja) i predstavljaju tri četvrtine spontanih pobačaja.

Jedan manji procenat pobačaja je uzrokovan nedostatkom hormona trudnoće u ranim fazama, posebno trudnoća koje su nastale procesom vantelesne oplodnje. Zbog određene terapije koja se koristi u vantelesnoj oplodnji, postoji deficit hormona trudnoće, a ta situacija se prevenira, odnosno leči davanjem hormona progesterona.

Znači, trudnoće iz vantelesne oplodnje su u ranim nedeljama obavezno pod tretmanom progesterona, kako bi se sprečio spontani pobačaj. Postoji još jedan etiološki razlog propadanja trudnoće u ranoj  fazi. To je situacija kada bebi prestane da radi srce. Ovaj segment neuspešnih trudnoća je vezan za poremećaje u krvi trudnice, poznatih pod nazivom trombofilije. Kada se nešto tako desi u najmanje dve trudnoće (posle 10. nedelje bebi prestane da radi srce), tada se urade ispitivanja na trombofilije, zbog toga što - ukoliko trudnica ima neki od ovih poremećaja krvi, taj poremećaj se da lečiti od samog početka, čime trudnoća ima velike šanse da se uspešno završi.

Dijagnoza pretećeg pobačaja

U kasnijim fazama trudnoće (14, 15, 16. nedelja i dalje), uzroci spontanog pobačaja su infekcije trudnice (ploda), a ne manje važan uzrok (oko 20. nedelje pa dalje) je slabost grlića materice. Oba ova uzroka mogu da se preveniraju, naročito slabost grlića materice. Kada je u pitanju infekcija, redovnim uzimanjem briseva, pokušajem otkrivanja eventualnih latentnih infekcija koje nosi trudnica u genitalnom traktu, a koje mogu da se prenesu na plod, ordiniranjem antibiotika se sprečava prenos infekcije na plod. Kada je slabost grlića u pitanju, radi se intervencija podvezivanja grlića (serklaž).

Za dijagnozu pretećeg pobačaja su dominantni klinički znaci: u prvom redu krvarenje, praćeno karakterističnim bolovima, koji ukazuju na preteći spontani pobačaj. U zavisnosti od faze u kojoj se trudnoća nalazi (starosti trudnoće), primenjuje se i određeni dijagnostički postupak i adekvatna terapija. U okviru dijagnostičkog postupka, obavezno se radi ultrazvučni pregled, kojim se utvrđuje u kakvom je stanju plod, kako izgleda, da li ima neku anomaliju... znači, da li se dobro razvija. Zatim se gleda količina plodove vode, a naročito stanje grlića materice ultrazvukom - da li krvari i da li ima laboratorijske znake infekcije. 

Različiti oblici spontanog pobačaja

Preteći pobačaj(abortus imminens), čiji su simptomi krvarenje bez bolova. Ako ultrazvučni pregled pokaže da je plod živ, takvu trudnoću je moguće zadržati.

Započeti pobačaj(abortus incipiens), pri kojem su krvarenje i bolovi jači. I u ovom slučaju je moguće zadržati trudnoću, ako je plod još živ.

Pobačaj u toku (abortus in tractu) - varijanta spontanog pobačaja karakteristična po jakom krvarenju i bolovima, a plod (ili njegovi delovi) su već u kanalu materice.

Nepotpuni pobačaj(abortus incompletus), pri kojem krvarenje i bolovi traju neko vreme, a grlić je otvoren.

Potpuni pobačaj (abortus completus) je stanje u kojem su se bolovi i krvarenje smirili, a grlić se zatvorio.

Zadržani pobačaj (missed abortion) je naziv spontanog pobačaja ploda koji se normalno formirao, ali je prestala srčana radnja.

Anembrionalna trudnoća (graviditas anembrionalis), engleski (blighted ovum), što u prevodu znači veštičino jaje. Reč je o trudnoći kod koje ne dolazi do razvoja embrioblasta, dela iz kojeg se razvija embrion, a ćelije koje služe za ishranu ploda (trofoblasti) se razvijaju još neko vreme.

Grozdasta mola - Mola hydatidosa je poseban oblik pobačaja kada dolazi do grozdaste degeneracije trofoblasta.

Nekomplikovani i komplikovani febrilni pobačaj sa visokom temperaturom, koja se leči antibioticima.

Cervikalni pobačajje stanje pri kojem se delovi odbačenog zametka nalaze u donjem delu materice i ne mogu da izađu, jer je stisnuto ušće materice.