Zdravo, ja sam Ivana, mlada mama i učenica! 

Ostala sam trudna sa 17 godina, a otac malog Frana nas je napustio. Naime, vukao nas je za nos tokom trudnoće i, pošto ja nisam htela DNK test, otišao je bez imalo srama.

Jaka sam ostala, šta reći, nema veze. 

Njegove reči poput "nije moje" i sve te priče sam pustila samo kroz glavu. Njega smo pustili, otpisali.  

Porođaj je bio divan iako sam prvorotka. 

Sveti Nikola, jutro, bila na ctg-u i od trudova ništa. Govore oni meni: Nećete vi još, gospođo.

To isto veče, 18:30, mene hvataju lagani trudovi, leđa bole.  Sama sebi govorim: Daj, Ivana, ma priprema se, rekli su ti da nećeš još.

Merila sam trudove, bili su redovni, na svakih 5 minuta, ceo jedan sat. 

Otišla sam u bolnicu, ctg i pregled. Kažu odmah da idem u salu, 5 prstiju otvorena. Usledio je klistir i tu su trudovi bili na svaka dva minuta. Kad sam osetila trud, prodisala bih i, najvažnije od svega, hodala sam, pomogla sam sebi da se pre otvorim. U sali kažu 9 prstiju otvorena. Došao je doktor i sve je lagano krenulo.

Pred kraj su dali 10 kapi dripa i moj mali Fran je bio kraj mene. 

Otišla u salu u 21 h, rodila u 23:15. Ponosno i jako zadovoljno!

Pročitajte i...