Cela trudnoća je bila uredna, osim što je ginekolog u 27. nedelji na 4D ultrazvuku video da je naša devojčica okrenuta karlično. Tada nam je rekao da će verovatno da se okrene u pravilan polozaj, što se nije desilo.

Takođe su mi rekli na dan termina da se javim u Niško porodilište, što sam i uradila. Tamo su me, nakon pregleda, ostavili na održavanju četiri dana, da pokušaju uz probnu indukciju da je okrenu. Nije uspelo. Odmah su me odveli u porodilište.

Posle ponovnog pregleda direktor klinike me je savetovao da je bolje da idem na carski rez, što sam, naravno, prihvatila jer ipak lekari bolje znaju.

Nisam bila upućena u spinalnu i totalnu anesteziju, to sam prepustila lekarima, a oni su se odlucili za spinalnu.

Sve vreme sam bila svesna, svi su bili vrlo ljubazni i pričali su sa mnom, šalili se. Čak ni masku preko lica nisam osećala, valjda od straha. Bebu sam brzo videla, uz pitanje samo da li je dobro.

Odveli su me u šok sobu, gde nisam spavala cele noći. Već ujutru su me digli na noge. Da, boli, boli žestoko, ali čim su mi doneli moju devojčicu zaboravila sam na bol, na sve.

Jedino posle dolaska kući sam doživela takvu drhtavicu da dva sata nisam mogla da se smirim. Inače sve brzo prođe. Po meni, mislim da je bolja spinalna jer nemate nagon za kašljanje zbog intubiranja, ali svakako malo boli glava. Uz dosta tečnosti brzo se izbaci.

Kad se to malo lice osmehne, zaboravite na sve, nešto najlepše i najslađe u životu.

Pročitajte i...