Želim da podrzim mame koje doje i da kažem SVAKA ČAST. Ja sam prošla kroz neviđene muke.

Porodila sam se carskim rezom i odmah u toku noći je krenulo mleko. Ujutru kada sam se probudila grudi su bile kao kamen. U bolnici su mi slabo pokazali što se tiče dojenja, a napravili su mi i fizički rane na grudima od pritiska. Zapušili su mi kanal i mleko nije htelo da ide, stvorila se ogromna upala, kao ploča na jednoj dojci i, naravno, temperatura skoro 40... Ne znam ko me nije masirao i pomagao.

Kada sam osetila da mi nadilazi mleko oni su mi rekli da je nemoguće, jer sam se porodila hitnim carskim rezom i da treba da prođe 2-3 dana, a meni mleko je odmah krenulo i preko noći su se grudi upalile.

Nažalost, imam i slike povreda koje su mi napravile u bolnici, jer su se te povrede kasnije inficirale i gnojile i evo i dan danas imam ožiljke na grudima od toga.

Uopšte mi nisu davali dete na podoj. Jeste da je meni bilo loše, ali mi tako niko nije pomogao kada je nadoslo mleko u velikim količinama. Posle, kada su mi prišle već je bio ogroman problem. I sa takvim problemom odlazim kuci. Zbog konstatnog savijanja i pražnjenja, rana od carskog je krenula da krvari.

Beba je bila mala, odnosno sa klasom 2.5 kg, i nije imala snage da vuče grudi prepune mleka i kao kamen. Izmuzavala sam se i davala joj na flašicu, jer nisam htela da odustajem, iako je bilo mnogo teško. Svako moje pražnjenje je bilo skoro 500 ml. Mnogo, ali mnogo mleka.

Posle sam imala problema da je naučim da sisa, jer je od samog početka bila na flašicu, ali moje mleko. I to smo nekako uspeli kada je ona ojačala i kada se mleko regulisalo. To je trajalo 6 mesici. Imala sam velike količine mleka, kupovala sam one kese i stavljala u zamrzivač.

Sa velikim ponosom mogu da kažem da sam izdržala i da, evo, dojim 18 meseci i, da budem iskrena, svaku noć 2 meseca sam plakala i želela da prekinem. Lako je da se prekine, a teško da se nastavi. Posle tolikih muka, meni se još ne prekida, jer sam tek od skoro počela da uživam sa detetom i u dojenju. Samo mi je krivo što nisam mogla da joj se posvetim maksimalno tih prvih meseci, jer sam samo držala grudi u rukama. 

Sada imam problem što imam i dalje dosta mleka, iako je teško da se poveruje u to. 

Svašta nešto sam prošla i stvarno ne znam kako. To sigurno ne bih uspela bez podrške muža koji je bio uz mene i bebu u svakom trenutku.

Treba jaka volja za dojenje i ogromna podrška porodice. Mene su skoro svi savetovali da prekinem, jer sam se mnogo namucila. Kada vam kažem, ne znam ko nije dolazio da me masira, od drugarica do žena koje smo plaćali, a da ne pričam da nisu bile iskusne i da su mnogo pritiskale.

Jedna žena, koja je babica u Beogradu u bolnici Dragiše Misović, mnogo mi je pomogla i večno cu joj biti zahvalna. Samo nežnim masiranjem je uspela da razbije tu ploču na grudima. Želim da se zahvalim Vesni Jovanović, pedijatriskoj sestri, koja je dolazila kod mene i masirala me, čak jednom od 22 h do 5 h ujutru, dok sam imala temperaturu 39. 

I sada me je jedino strah da ostanem ponovo trudna i da imam te iste probleme.

Mama Sanja iz Smedereva

Pročitajte i...

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com.