Imam dva sina i rodila sam oba na carski rez, prvo dete pre 5 godina, a drugo ima godinu dana. Porodio me je isti doktor oba puta.

Ali, taj doktor obožava novac, poklone... Prvi porođaj je prošao odlično, nisam osećala bolove posle porođaja, ma ništa! Moj muž je dao doktoru posle porođaja 250 evra i poklone, i njemu, babicama, sestrama. On me je obilazio ceo dan i celu noć, od jutra do mraka. Čak i kad ne radi, on dođe samo zbog mene. To je bila ljubaznost, pazio me je kao malu bebu, jer i moji se znaju sa njim, on je porodio i moju majku.

Drugi porođaj je isto prošao okej, s tim što me niko nije pitao kakvu anesteziju želim. Čekali smo doktora, on je došao i oni su već poceli da me opijaju (totalna anestezija). Ja sam rekla da neću totalnu, hocu samo spinalnu. Ansteziolog mi je odgovorio: "Pa što nisi rekla pre, ništa, hajde onda spinalna". Međutim, doktor je dodao: "Ma gde sad da mi se podiže vazdan tu, vidi kolika je žena. Gde je onaj njen muž da potpiše za podvezivanje jajnika", pritom me nije ništa pitao, samo rekao.

Ja onako već opijena pitam: "Doktore, je l to za mene?" On kaže da jeste. Kažem mu da neću to da radim, a on kroz smeh: "A što, ti ćeš još da rađaš?"

Ja mu kažem da ne planiram, ali nikad se ne zna.

Ništa, opili su oni mene, završio se porođaj. Brišu mi ranu jodom i pritiskaju iz sve snage. Ja onako još ošamućena govorim da me boli. Kaže meni sestra: "Pa mora da boli". A kad su izvadili onaj tubus, ja sam počela da se gušim, ne mogu da dođem do vazduha. Na to mi kaže jedna sestra: "Ma ajde, bre, šta kokodačeš kao neka kokoška". Zamislite da vam neko nešto tako kaže, a vi ne znate gde ćete od bolova.

Niko nije hteo da me prebaci na onaj drugi sto na kom me voze u sobu, nego sam ja morala sama da se prebacim, a stomak zateže i boli. Isto tako, u šok sobi nisu hteli da me prebace, pa sam morala sama. I odmah ujutru su nas izveli u sobu. Tamo je bilo okej, ali doktor što me je porodio uopšte nije mene obilazio, ni u viziti, a ni ovako, kao što me je obilazio prvi put, jer dobio je malo. Moj muž mu je dao 100 evra i njemu je to bilo malo.

Peti dan ja osećam da me svrbi rana. Ništa, ćutim. Dolazi kasnije sestra da mi previje ranu i hajde, da bacim pogled, jer me je sekao od pupka pa na dole. Imala sam šta i da vidim. Meni je to počelo da se gnoji i da mi curi rana, a moj doktor nije ni došao da pogleda, nego je poslao drugog doktora. Taj doktor je ispao fer i pogledao je, međutim, ja sam paničar po prirodi i počela sam da plačem, jer sam se uplašila kada sam videla ranu. On je rekao sestri koja je bila sa njim da mu da šest konaca da ušije ranu. Ja sam samo gledala onako šokirana, bleda, izbezumljena, nisam reč izgovorila. Gledali su me oboje, sve dok se sestra nije nasmejala i rekla: "Ma daj, neće doktor stvarno da ti ušije ranu, pogledaj kakva si bleda, nije to ništa". Previla mi je ranu i stavila antibiotik, kako je rekao doktor.

I naravno, moj doktor nije ni došao. Došao je samo dan pre nego što sam krenula kući, samo u vizitu i to je bilo to, i stajao je u hodniku i gledao me je popreko kao da sam mu ubila nekog.

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com.

Pročitajte i...