Ja sam majka dva dečaka - Vukašina koji ima četri godine i Teodora koji ima pet meseci. Udala sam se jako mlada. 7 jula 2013. godine napunih 19 godina, moji roditelji slave letnjeg Svetog Jovana i ujedno moju veridbu. Sledeće godine desi se svadba, nakon par meseci na našem medenom mesecu ostala i trudna. Nažalost, u 12 nedelji imala sam spontani. Naravno, dešava se, ali u mom slučaju da mi je lekar koji radi na odeljenju (državno) odredio terapiju progesterona ili makar da mi je prepisao utrogestan, možda mi se ne bi desilo, ali bilo kako bilo, desilo se. Neću da imenujem lekara, ali žene, ako imate bolove i trenutni ginekolog vam kaže odmorite se kod kuće, ne uradi vam ultrazvuk, ne izvadi krv i ne uradi određene rezultate, potražite mišljenje drugog lekara. Možda se bolje posveti. Ako je isto mišljenje okej, dešava se, ali ako nije, kao u mom slučaju, nije na odmet nikada proveriti kad sumnjate ili niste osetile brižnost svog lekara.

Srećom opet sam ostala trudna, sve je bilo dobro, našla sam drugog lekara - privatnik koji se posvećivao malo bolje, ali ne i dovoljno. Šta god da mi se dešavalo slao me je državno. Čak i kad mi je pukao hemoroid i videla na vešu krv, naravno, ja preplašena zbog prvog pobačaja, on nije mogao da me primi da odradi pregled i ustanovi šta se desilo, već mi je rekao: "Javi se na ginekologiji, i da se desilo nešto ja ne mogu ništa, videće oni". Baš me je obeshrabrio. Naravno, sve je bilo ok.

I da, napokon porođaj. Sa Vukašinom mi je trajao porođaj ceo dan. Naravno, pričali su mi - prvorotka si tako to ide. Imala sam vremena i da se isfeniram! Nisam imala jake bolove, čak sam se i našminkala da izgledam svežije. Naravno, nije to sad kao za izlazak, ali osećala sam se lepo. Da, znam da ste dosta protiv toga, ali to je moje iskustvo i nema potrebe za lošim komentarima. Ja sam se tako osećala lepo.

U Pančevčkom porodilištu su bili svi ljubazni, čula sam dosta negativnih komentara, ali prema meni su bili fer. Imala sam blagu masažu od strane babica, doktor Aleksandar Plećaš mi je pustio i muziku, bila je jedna jako pozitivna atmosfera, pa sam i te bolove podnosila nekako. Mučila sam se jako dugo - od 11h do 18h u sali, pa su odlučili da mi urade carski rez. Spustili su me u operativnu salu, međutim, krenuo je porođaj prirodnim putem tako da sam se porodila bez operacije. Rodila sam Vukašina, 3 950 g. Međutim, sečena sam bila dosta, naravno kao i svakoj drugoj trudnici bilo mi je teško idućeg dana. Ali babice koje su bile super pozitivne na porođaju, kasnije me nisu obilazile. Žene su prepuštene same sebi, naravno vizita je imala svoj termin obilaska, ali samo osnovno. Babice je teško dozvati, jako su drske i bezobrazne, često prevrću očima kad im se potraži usluga za šta su plaćene. Ali dobro, uvek sam bila pozitivna, nasmejana i to me je održalo. Nisam dobila lek za suženje materice, zaboravili su. Dobila sam ga kasnije. Nekako sam bila presrećna što sam postala mama. I sam njegov miris mi je dao neku pozitivnu energiju, snagu da budem srećnija.

Kad sam došla kući nisam osetila tu "trudničku depresiju". Naravno, niko mi nije u porodilištu objasnio kako se izmuzava, ali imamo interneta, tako da sam čitala puno o tome. Nisam kupovala skupe muzilice, malo sam se mučila nekom malom ručnom jeftinom, ali bila je ok. Masirala sam dojke i da, jako bitno - stavljala sam list kupusa da malo dojke omekšaju i izvuku temperaturu. List kupusa se malo istuca da pusti sok i sa nekom pelenom ili pamučnom krpom stavi se na dojku i kad malo omekša, mleko lakše izlazi pa je i to izmuzavanje dosta lakše.

Pomoć od moje mame sam imala kad dođe, pošto sam ja rodom iz Paraćina, a udala samo se u Glogonj selo kod Pančeva. Što se podoja tiče, svaka žena, pa i ja. nekad posumnja da nema dovoljno mleka, ali mleko nadolazi po potražnji kasnije, barem meni. Na početku sam imala baš dosta mleka i trebale su mi pelene pamučne jer je baš curelo, a sad nadolazi kad beba potraži. Pre toga ništa, nisu mi čak ni nabrekle, ali nije to znak da gubim mleka, već tako treba.

O drugom porođaju sam već pisala, ali ne i o trudnoći. U trećem mesecu sam prokrvarila i hvala puno na brižnosti doktora Gorana Zdravkovića i njegovim terapijama - sve je bilo dobro. Moram da naglasim da je doktor Goran jedan jako dobar čovek, pa tek onda lekar. Bez obzira na gužvu i da li je kod kuće, uvek se javi, primi u ordinaciji ako je potrebno. Svaka čast i njemu i njegovoj ekipi, kao i sestrama Ceci i Sonji, koje su mi se posvećivale maksimalno. Ceca je pitala kako sam, odgovarala na moja dodatna pitanja putem poruka i društvenih mreža. Ma sve pohvale zaista. Jedan fantastičn tim lekara koji rade privatno u Pančevu. Primala sam injekcije progesteron i pila utrogestan. Injekcije malo bole i dešavalo mi se da budem celog dana pospana i usporena. Dosta sam se ugojila u drugoj trudnoći i imam nekih sitnih problemčića, ali uz pomoć dr Gorana Zdravkovića i njegove divne dve medicinske sestre sve prepreke lagano prolazimo.

Želim vam da lagano uz lepe priče prođemo ovu stuaciju. Da imamo što više beba, a da nam u zdravstvu bude još bolje stanje lekara i pacijenata. Ne osnovno, već ljudski i osećajnije, jer nema veće sreće nego kada lekari svakodnevno učine ovaj svet bogatijim za puno zdravih života i nasmejanih, srećnih lica majki, koje će imati poverenje i sigurnost da dodju opet za istu radost. Širimo pozitivnu energiju, jer nam je to samo ostalo. Vera, ljubav i nada nikad nisu višak, nemaju meru ograničenja, mernu jedinicu za doziranje, niti prekomernu upotrebu, već za zdrav odnos i normalnu komunikaciju dajte je što više. Ljubav za sreću i život, vera u odanost, nada za bolji odnos i razumevanje, naučimo i vratimo male stvari da čine sreću većom. 

Mama Aleksandra Stefanović

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com.