Drage mame i bebice, pozdrav svima.

Naša priča ima mnogoo lepih stvari i jednu manje lepu, ali i dalje se ne damo i borimo se da nam svaki dan bude lepši od prethodnog.

Prva željena trudnoća u 28. godini koja je protekla i više nego odlično svih devet meseci. Beba i ja smo se pazile i čuvale još od početka. Porođaj je počeo na vreme, prirodnim putem sam rodila devojčicu Ivu u pančevačkoj bolnici. Vraćali su me tri puta kući sa izgovorom da nisu počele kontrakcije koje su uveliko trajale, te sam poslednji put konačno primljena skoro devet prstiju otvorena. Kod kuće sam stoički podnela skoro 14 sati bolova usled kontrakcija, uz ogromnu pomoć mog supruga (do neba mu hvala jer mi je olakšao dosta te bolne sate u našem domu). Iva se rodila 5. juna 2018. sa 3,5 kg, u zoru. Ništa lepše nisam doživela nakon mukotrpnog puta do najlepšeg susreta na planeti, moja curica na mojim grudima. Dobila je 10 na testu i bile smo nepuna tri dana u bolnici sa još četiri mame i bebice u sobi.

Narednih mesec dana je uglavnom sve išlo kako treba. Male muke sa dojenjem, ali pregurah i sve to i nespavanje i stalna buđenja. Mala idila, sve to tačno mesec dana od Ivinog rođenja. A onda kreću opasne glavobolje dok dojim ujutru i ređe uveče, negde tri nedelje od porođaja. Niko nije pomislio da je nešto strašno jer sam bila i puno isrpljena i od buđenja konstantnog zbog dojenja i od porođaja.

Na mesec dana od porođaja sam odvela curicu u savetovalište prvo sa svojom mamom. Tad sam, u kolima na putu do Dečjeg dispanzera, dobila prvi napad povraćanja i tu mi se prekinuo film. Sledeće čega se sećam da smo u kući i da sam opet imala napad povraćanja i nesvest. Sledeća scena  -ja se budim u krevetu u sobi B dečjeg odeljenja Kliničkog centra Srbije u Beogradu. Suprug, brat, mama i tata se na smenu smenjuju ili svi zajedno dolaze. Hitno sam operisana 7. jula 2018, tumor na mozgu je bio u pitanju. Svi doktori su bili u čudu jer je izvađeni tumor bio veliki, a ja izgurala celu trudnoću bez ikakvih problema. Prethodnih godina sam uvek bila fizički aktivna, pa i u trudnoći. Prelep san prekinut je rikošetom nekih slika koje ne mogu da prepoznam. Ali sad, skoro dve godine kasnije, sve jasnije.

Najgore je prošlo, tumor je izvađen i ja sam posle 14 dana bila opet sa bebom i suprugom kod kuće. Puštena sam kući tačno na kraj babinja, na 40. dan od porođaja. Neke moje drugarice su se oporavljale od porođaja u tih 40 dana, a ja sam se borila za život svako jutro i oporavljala i od porođaja i teške operacije, sa slikama moje Ive pored kreveta kao podstrek za ne odustajanje.

Prohodala sam ponovo u bolnici i vežbala 14 dana levu ruku i nogu jer sam imala slabiju levu stranu celu nakon operacije jer je tumor bio u desnoj strani pa je bilo dovedeno u pitanje da li ću ikada pričati kao pre, i da li ću se uopšte probuditi. Ali mene je slika mog Anđela Ive u glavi podstakla i bodrila da ne smem nijedne sekunde odustati. Porodica i prijatelji su mi bila velika podrška i vetar u leđa, a ja sam obećala da ću biti najjača na svetu zarad sebe i njih.

Izašla sam ošišane glave, ali kosa je sad porasla i veliki ožiljak u obliku potkovice se ne vidi. Mleko su mi prekinuli dok sam ležala te je moja curica sisala mesec dana i plašila sam se da neće biti dovoljno, ali Iva je jedna velika, fizički i psihički jaka curica od skoro dve godine koja nas svaki dan podseća osmehom da smo zajedno najjači na svetu!

Sve prođe, sve se zaboravi, a bitke se biju svaki dan. Bitno je da su nalazi da je tumor dobroćudan i da sam prošla bez terapije i zračenja. Ali... uvek ima ali... Godinu i po dana kasnije... Imam epilepsiju i posle godinu i po dana od operacije sam dobila terapiju dvaput dnevno i novi izazov. Odgajanje aktivne bebe, povratak na posao i epilepsiju. Povratak na posao me i spasio dodatno, radim u srednjoj ekonomskoj i mladi ljudi su samo još jedan podstrek da nema odustajanja. Sa njima je sve još lakše.

Htele smo da vam prenesemo da smo odlično sad i da nikad ne odustajete ni od sebe ni od života ma kakav šamar da vam život pošalje, proći će. Da nisam ostala trudna i rodila zdravu bebicu ne bih znala da imam tumor u glavi bez simptoma. Bitno je da nijedan simptom, drage mame, ne prepisujete umoru i premoru i da pazite na sebe 24/7, anđeli vas trebaju. A Ivina mama često zna da kaže da je Iva mamin život spasila, a da je mama njoj podarila život. Iva, mamin anđeo.

Šaljemo vam punoo poljubaca.

Mama Sanja i beba Iva

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com.