Ušla sam u bolnicu dan ranije, za sutradan mi je bila zakazana indukcija jer sam po računici od poslednje menstruacije prenela trudnoću dve nedelje (iako znam da to računanje nema veze sa onim kad par radi na bebi i ne poklapaju se datumi, no to je druga tema).

Došla sam u bolnicu, nisam znala zašto, ni danas mi nije jasno zašto se ulazi dan ranije. Ceo dan sam šetala po dvorištu, uz i niz stepenice, kako bi porođaj počeo prirodno. 

Primetila sam posle podne, kao da mi ostaju neki sluzavi tragovi posle svakog odlaska u toalet. U 22h mi je ispao čep i konstantno su mi gaćice bile natopljene, kao da se nisam dobro obrisala. Rekla sam sestrici na odeljenju, a ona mi je odgovorila:"Spavaj, sutra se porađaš".

Sve više i više tečnosti je izlazilo, opet sam joj to rekla, a tad sam dobila odgovor:"Stavi uložak i spavaj, to nije vodenjak". Poslušala sam je iako sam i tad znala da postoji mogućnost visokog naprsnuća vodenjaka. Celu noć sam imala kontrakcije na 10-15 minuta, ali više ništa nisam govorila, nego sam čekala jutro. Sestra nijednom u toku noći nije došla da vidi kako sam. Ujutro je došla da me "probudi" i rekla:"No, vidiš da ti nije ništa, nit miriše na vodenjak, nit imaš kontrakcije". Tada sam već bila povređena - smatrala sam da ne treba tu atmosferu da nosim u porođajnu salu. Čak sam joj i rekla:"Otkud Vi znate da ja nemam kontrakcije". 

Otišli smo u salu. Na ulasku predporođajnu salu još jednom je rekla da mi nije puko vodenjak jer ona to oseti po mirisu, da radi 40 godina i da kontrakcije nisu ništa. Sve je tako zavedeno, urađena je priprema, uključena indukcija. Tada je konačno došla dežurna doktorka, koja me pregledala i rekla:"Zašto ne kažeš da ti je pukao vodenjak, ti se porađaš!" Odgovorila sam da sam zbunjana, da mi je ovo prvi porođaj i da sam posle onakvog nastupa sestre odlučila da je najbolje da ćutim. Pozvali su lekara kod kog sam išla na preglede, probušio mi je do kraja vodenjak (jer je ovo bilo visoko naprsnuće) i dobila sam antibiotik da ne bi došlo do infekcije. 

Bolovi su postali sve jači, kontrakcije na minut, a ja sam i dalje bila otvorena samo jedan prst. Opraštala sam se sama od sebe, pomišljala da im kažem da me nose na carski, ali sam ipak odlučila da pitam da li mogu da dobijem nešto protiv bolova. Babica mi je rekla da je spremna doza, ali da čeka pravi trenutak. Počela sam da gubim snagu i oni su mi dali lek za bolove. Rečeno mi je da će me lek malo opustiti i da ću možda zaspati. Zaspala sam, a za pola sata su me probudili i rekli da je neverovatno jer sam se otvorila devet prstiju i da porođaj počinje. Brzo sam se porodila i jedino što sam pitala, nakon što su mi rekli da je sve dobro, da mi provere posteljicu (plašila sam se da će mi ostati parče). "Proverili smo, sve je čisto".

Posle ona dva sata ležanja, odvedena sam u sobu. Sama sam otišla do toaleta, uz nadzor sestrice, odlično sam se osećala. Bila sam najsrećnija! Beba je divna, sisa, moje grudi taman kako treba, nijednu poteškoću nisam imala. Sve, sve je bilo prelepo. Na otpustu mi je rečeno da sam super, da se materica super vraća - pregledao me je dežurni lekar.

Stigli smo kući. Dolazila je patronažna sestra koja je prvi dan pokazala kako se beba kupa, sredila je pupak, a svaki naredni put je bila srećna ako beba sisa ili spava, pa ne mora ništa, samo ako imam nešto da je pitam. 

Kada je otpao pupčani patrljak, javila sam patronažnoj službi (kako mi je rečeno), da bi neko došao da pogleda ranu. Međutim, niko nije došao. Mi smo bebu okupali, nakon čega sam primetila crveni krug oko pupka. Uplašila sam se i otišli smo u bolnicu. To veče smo i zadržani. Uzet je bris. Nalaz je bio "lokalna ešerihija". Naglašavam, beba je imala tada 11 dana. Ali, u tom momentu moja beba nije bila jedina sa ovim problemom, i cimeri iz sobe iz porodilišta su istim povodom završili u bolnici, i još jedna beba rođena u istom periodu. 

I to je super prošlo. Bebi se nije poremetio ritam, svaki dan je bio napredak u kilaži. Stigli smo kući posle šest dana i ture antibiotika. Beba danas ima četiri meseca i zdrava je i jaka, smeje se i igra po ceo dan, a spava celu noć.

Ja sam posle šest nedelja otišla na kontrolni pregled kod ginekologa i konstatovano je da mi je OSTALO PARČE POSTELJICE! Kiretaža je ubrzo urađena.

Drage moje, moja trudnoća je bila uredna, beba je divna, nije imala grčeve, od prvog dana spava celu noć, probudi se samo da jede pa nastavi da spava. Ja sam zdrava i odmah sam se oporavila posle porođaja, nisam imala bolove. Nadam se da će osim mamica ovo pročitati i neko od odgovornih lica, kako bi malo više poveli računa da se ovakve rutinske stvari više ne događaju. Nije teško proveriti svakoj ženi posteljicu posle porođaja i ozbiljnije odraditi ultrazvuk na otpustu. Svako zaposlen u bolnici bi morao da opere ruke sapunom i da ih dezinfikuje! Ešerihija nastaje zbog prljavštine! Naša bolnica je užasno prljava i uslovi su katastrofa!

Mama iz subotičke bolnice

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com.