Čitajući tekst o iskustvu žene koja se porodila u KBC Zvezdara, dobila sam želju da i ja podelim sa vama svoj iskustvo iz KBC Zemun.

Želja mi je prvenstveno bila da se porodim u bolnici "Dragiša Mišović", međutim, čula sam dosta loših iskustava, te sam odustala. Na predlog svog doktora u domu zdravlja otišla sam u Zemunsku bolnicu. 

Na prvi pogled, bolnica nije nešto posebno izgledala, ali da se razumemo, nije porodilište hotel i svi znamo gde i u kakvim uslovima živimo. 

Na internetu sam tražila lekara kod koga bih vodila trudnoću (apsolutno nikoga nisam znala tamo), i na forumima sam sve najlepše čitala o dr Igoru Plješi i odlučila sam se za njega. To mi je bila zaista odlična odluka. I opet sada kažem - hvala tom čoveku za sve.

Pregledi kao pregledi protekli su uobičajeno. Krenula sam na CTG, a kada sam došla do 42. nedelje, dr Igor je rešio da me zadrži u bolnici. Kontrakcije nisam imala, nikakav napon, nikakav bol, bila sam otvorena jedan prst... Ultrazvučni pregled je pokazao da je beba krupna za moju karlicu i stavlili su me na raspored za carski rez. Da napomenem, na prvom pregledu kod dr Igora, pitala sam da li mogu na carski rez (jer sam čula da je ekspert u tome), ali me je on odlučno odbio i objasnio mi da to nikako nije tako "carski" i naivno i da on to po želji neće da radi. Ali eto na kraju smo morali. 

Svim ženama koje se žale što same nose stvari do odelenja, želim da kažem - u svakom porodilištu je isto. Zato, ne nosite stvari kao da idete na letovanje, već samo ono što vam kažu da ponesete. 

Za zaposlene u porodilištu imam apsolutno samo reči hvale, od lekara do čistačica. Ono što je mene jako brinulo jesu toaleti, ali ljudi moji, one žene tamo zaista, ali zaista čiste, skoro za svakom od nas kako koja izađe. Za sedam dana, koliko sam ležala, nijednom toalet nije bio prljav. Maksimalno su čisti. S obzirom na to da sam morala ići na carski, o porođaju ne mogu da pričam, prespavala sam ga. Ono što sve verovatno i zanima jeste dalji oporavak.


Iskustvo mame Ane iz Beograda Foto: Shutterstock

Probudila sam se iz anestezije, drhtala sam kao da sam sa Himalaja došla, toliko mi je bilo hladno, nekontrolisano sam se tresla. Sestre su me pokrile, vratile mi telefon i stavile stvari pored kreveta. Moram da pohvalim sestre iz sale koje sam zamolila da ikonica koju sam nosila bude uz mene za vreme operacije. Stavile su mi je u kapu koja mi je bila na glavi i nakon operacije vratile su je u džep od spavaćice koju sam imala - mali detalj koji govori mnogo o osoblju, barem meni. Nakon buđenja iz anestezije, kada sam došla sebi, naravno nisam mogla da mrdnem, a nisam ni smela od straha. Sestre sa neonantologije donele su mi bebu da je vidim i stavile mi je u naručje da je poljubim. Tu noć je radila sestra Milena, devojka je došla dala mi terapiju i ubrzo sam zaspala. Ona je celu noć, na svakih sat i po vremena, dolazila i gledala da li krvarim, i svaki put me brisala.

Jutarnja vizita je prošla uz osmehe svih lekara. Načelnik je svaku od nas pitao kako smo i da li nam nešto treba. Uvek nasmejana sestra Tanja je bila u dnevnoj smeni i sve što smo je pitale lepo nam je objasnila i učinila nam je sve što smo je zamolile. Pomogla mi je da ustanem i prošetam par koraka što mi je zaista mnogo značilo, jer sama ni u ludilu nisam mogla da se pomerim sa kreveta. Sve pohvale i sestri Jeci koju u bolnici zovu Helga. Ona je starija žena i prilično stroga, ali mamama zaista pomaže oko svega. Za sedam dana tamo, samo na jednu sestru sam imala prigovor.

Sestre iz laktarijuma su druga priča, za njih nemam nijednu lepu reč, niti za sestre koje su donosile bebe. One dođu, spuste bebu kako im je na ruku, okrenu se i odu, što je nama sa ranom bilo užasno, jer nismo mogle ni da se pomerimo od bolova. Da ne govorim o devojkama koje su imale prirodan porođaj pa su bebe bile sa njima - bebe su bukvalno vrištale satima, a niko se nije pojavljivao da vidi šta se dešava. Ja sam zaradila ragade jer nam naravno niko nije pokazao kako se doji. Beba je bljuckala krv, pa je ujutru došla doktorka i rekla mi da je ne dojim do narednog jutra, a sestra iz laktarijuma me izgrdila i rekla da, iako mi bradavice krvare, moram da dojim... Svakako, loše iskustvo sa njima. 

Na kraju kada bih se opet porađala, sigurno bih išla tamo, jer sve ukupno - iskustvo je pozitivno, i svakoj ženi bih preporučila da se odluči za KBC Zemun. Još jednom, hvala dr Igoru Plješi na svemu, takvih doktora ima jako malo. 

Mama Ana Maksimović 

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com.