Priče o porođaju žena često zvuče kao priče o lovu kod muškaraca: možete da se porodite bez bolova i da je to toliko jednostavno kao da imate malo bolniji ciklus, mogu da vam pomognu divne babice i još bolji lekari, da vam dežura nezaineresovano osoblje na vaše zapomaganje, da vas dugo drže na stolu dok vrištite, da primenjuju razne tehnike uspešno i neuspešno ili da se sve završi carskim rezom. A sve vam na početku trudnoće deluje idilično, priroda hiljadama godina, uglavnom, sve radi sama, što biste sad vi bili izuzetak. Kada stvari krenu da se komplikuju i ne znate u kom sve to pravcu može da ide dok ne završite u Vrt-u.

Asocijacije su divna stvar, svi vole da se igraju, a usput možete i saznati mnogo o sagovorniku. Ako je pojam koji je u igri vrt , asocijacije će biti različite. Za nekog je to Japanski vrt u Botaničkoj bašti , drugi će reči da ih asocira na engleski vrt, treći na Zoološki, neki na Eden... Svako od njih otkriva svoja interesovanja, ali ako vas hitna pomoć doveze u porodilište u Višegradskoj, onda za vas reč vrt znači skraćenicu odelenja Visoko rizičnih trudnoća. 

Prva reakcija jeste poricanje − sigurno je u pitanju greška,zašto bi mene slali na takvo odelenje sa ozbiljnim nazivom. Sledi poriv za bežanjem − dobro, pustiće me u toku dana, najkasnije sutra, zaista nemaju razloga da nas drže ovde. Ubrzo potom sledi bes − mislim stvarno, suteren, jeste malo izdignut, zar se tako postupa s trudnicama, nema ni inerneta, kao da sam u pećinskom dobu. 

Kada vas prođe prvi talas panike i hormonskih reakcija malo se okrenete oko sebe da bolje sagledate situaciju, sada već i beba reaguje na vašu uzrujanost pa se setite šta vam je primarni cilj: najbolja nega za bebu i vas. Ostaje vam da se upoznate s režimom funcionisanja, stanjem kupatila i menijem kuhinje. U to će vas uputiti cimerke, one su vaši saborci i nabolji vid podrške.

Režim funkcionisanja se svodi na tri stvari: vizita, analize i pregledi, odlazak do kuhinje i čavrljanje s cimerkama. Vizita, analize i pregledi čine uzbudljiv deo dana. Priprema počinje u 5, mada, ako je sestra sporija može da počne i u 4.15 merenjem pritiska , temperature i ctg-om po potrebi. Ako mislite da to vreme nije humano, razmislite u koliko će vas "humanije" vreme probuditi beba.

Sestre vas dočekaju na odelenje i isprate s njega. Nepristojno je zadirati u njihov posao i privatnost, ostaje vam samo ono što predstavlja rutinu.Nakon nekoliko dana počnete da prepozajete sestre po koracima, oni su često odlika temperamenta: može biti užurban, spor, apatičan, mekan. Način na koji vam odgovaraju na pitanja drugi je stepen upoznavanja: rečenicom, rečcom, tepanjem, kritikom ili vam uopšte ne odgovore. Kao i sve što je dobro u životu naučite da ih cenite tek kada odete sa tog odelenja na drugo, pa shvatite da vam je čak i kritika nedostajala.

U sedam je već žamor osoblja veći, čiste se sobe i jutarnja higijena obavlja kako bi se dolazak lekara pristojno dočekao. U tom nekom periodu stiže i načelnik. O njemu biste sve da saznate, model ponašanja pacijenata ne razlikuje se od internata, gomila dece koje će sutra rađati istu s nestpljenjem očekuju malo pažnje pokušavajući da sazna što više o osobi koja brine o njima. Povremeno gledajući kroz prozor trudnice očekuju dolazak načelnika. Vrlo ste nestrpljivi da vam posvete malo vremena, možda vam kažu da idete kući ili da će vas uskoro poroditi. Kada žamor stane onda znate da je počela vizita. Buka točkova koji nose Istorije bolesti najavljuje vam blizinu posete, sa njom se povećava i vaše neizvesnost, kao da ste na ispitu: treba nešto da odgovorite, a niste sigurni kakve će posledice imati odgovor. 

Grupa lekara koja ulazi u sobu uglavnom je velika, predvođena načelnikom. U timu je obično i par specijalizanata, stažista, glavna i dežurne sestre. Hijerarhija se zna i poštuje, ostaje vam samo da ćutite i klimate glavom, mada vam ništa nisu jasni latinski izrazi i analize, ali bitno je da učestvujete i dajete saglasnost, posle ćete se već raspitati šta je šta. Nakon što se zarši vizita i svi podele poslove i zaduženja, vaše je samo da pratite instrukcije, usput možete i da se raspitate za sve što vam je nedoumica. 

Funkcionisanje jednog odelenja pre svega zavisi od načelnika, prema njegovom karakteru se formira i atmosfera. Retko ćete danas sresti lekare koji sprovode Hipokratovu zakletvu. Visokorizične trudnoće nose svoj stepen ozbiljnosti, hormoni to pojačaju do dramatične forme, načelnik je taj koji će izabrati najbolju terapiju za vas, sprovesti je u saradnji s vama i mogućnostima savremene medicine, odlučiti koji delovi priče i nisu za vaše uši, uz pre svega ljudski pristup. I to je recept koji daje najbolje rezultate. "U početku beše reč" i ništa više od te lepe reči vam i ne treba, božanska formula, ona vas sa osmehom vrati u krevet, potpuno smirene i pripremljene za sve što vas čeka. 

Susret sa vašom bebom na UZ-u je uvek pun radosti, upravo je načelnik taj koji će komentarima i vašu bebu zasmejati. Ništa ne mora da bude kataklizmično, puno je hrabrosti i znanja potrebno da se saopšti teška odluka ili ponudi najbolje rešenje. Čak i pregled ne mora da bude neprijatan, ruka pružena da ustanete sa stola je sasvim dovoljan gest da izmami osmeh. 

Foto: Profimedia

Sve što vam zvuči komplikovano načelnik će vam pojednostaviti, i svaka bezizlazna situacija ima proceduru koja nosi tračak nade i optimizma, i vi ćete to osetiti u govoru, u gestu, sigurni da će plan biti dosledno i stručno ostvaren. Jednak pristup prema svim pacijentima, bez razlike u nacionalnosti, veri, obrazovanju, socijalnom statusu, kulturološkim navikama, bez nipodaštavanja u komunikaciji, onako kako treba da bude, ali smo usput svi zaboravili ili tražimo izgovore za sopstrvenu nesavršenost, dok lepe stvari, normalne stvari promiču i niko ih ne postavlja na zasluženi stub primernosti i zahvalnosti. 

Ostatak lekara na tom odeljenju sledi primer načelnika, zajedno se usaglašavaju i donose odluke, mnogo se radi i još više uči, a broj novorođenčadi i zadovoljnih majki govori o rezultatima. I kad vas pošalju na dodatne analize i preglede, vi jedva čekate da se vratite u vašu oazu mira i sigurnosti, u vaš Vrt. 

Podne dođe prerano, tokom ručka sumirate rezultate dana, umorni od uzbuđenja i analiza. Tu počinje deo dana u kome hrana preuzime primat. Bez obzira na propisanu ishranu teško je kontrolisati nagone, ako vam neko zabrani slano, jedino vam se i jede nešto slano, sve što vidite u tanjiru drugih je ukusnije. Meni je uvek podložan kritikama, porcije su varijabilne prema potrebama. Frižider za pacijente, označen za svaku sobu je kompromisno rešenje, iako on svedoči samo o tome da su nam najčešće samo oči gladne jer sestre jednom nedeljno moraju da revidiraju količine hrane, naročito one sa isteklim rokom. 

Punog stomaka, pospani odlazite u krevet, kada se probudite zavladaće mir na odeljenju. U iščekivanju sledećeg jutra, možete da čitate, odete do prodavnice, ispoštujete posetu, presložite stvari, tuširate se, odmarate - zato ste tu, a bebe će vam se već zahvaliti. 

Priče sa cimerkama su deo terapije, one se prenose kroz zidove, upijaju smeh i suze, vode vas i bodre da nastavite, da niste sami i da ste na najboljem mestu koje će učiniti da vaša bajka ima srećan kraj. Svakako da bolničko okruženje podrazumeva kompromisne situacije - ako vam cimerka hrče, suviše koristi mobini telefon, paniči, ćuti, zasmejava ili deprimira, uvek možete da prošetate hodikom i čujete neku lepu priču u susednoj sobi, jer vreme radi za vas. Priče sa cimerkama liče više na pesmicu: "šapuću se pesme i šapuću tajne, šapuću se zakletve velike i trajne..."

Boravak na odeljenju Visoko rizičnih trudnoća vas prati sa osmehom tokom života, vas i vaše bebe, kud ćete bolji zalog za večnost.

Posvećeno osoblju odeljenja Visoko rizičnih trudnoća i svim hrabrim ženama koje su kroz njega prošle!

Ana Kaylowic 

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com.