Zovem se Dorina Konstantin živim u Beču, a ovo je moja priča...

Bilo je zimsko doba i krenuli smo za Srbiju da proslavimo Novu godinu. Moja trudnoća je bila normalna, tako da ni slutila nisam šta će mi se dogoditi.

Lepo smo se proveli na dočeku, ali sam ja 2. januara prokrvarila. Odmah smo krenuli u hitnu službu u Sremskoj Mitrovici. Nisam imala nikakve bolove, ali mi je, kada sam stigla na red, doktorka rekla da ću se poroditi za 15 minuta. Bila sam u šoku! Nisam znala šta mi se dešava. Tvrdila sam da to nije moguće i prepirala sam se sa doktorkom. Međutim, posle tačno 15 minuta, rodila sam sina, malog diva, bez carskog reza. 

Babica mi je čestitala i rekla mi da je moj dečak težak 1250 grama, a dug 40 cm. Bio je jako sitan i imao je nerazvijena pluća. Na minut su mi ga dali. Kad sam ga pogledala, zaplakala sam. Rekli su mi samo da mora u Novi Sad, u dečju bolnicu, kako bi bio u inkubatoru i na kiseoniku.

Doktor koji je došao po njega, rekao mi je šta će sve da mu rade i ja sam potpisala dokument da sam saglasna da uzima mleko od druge mame dok ja ne dođem. Tada su ga odveli. 

U porodilištu sam ostala tri dana. Nije mi bilo lako da gledam druge mame sa njihovim bebama, dok sam ja bila bez mog malog diva. Čim sam izašla iz bolnice otišli smo za Novi Sad da vidimo kako je. 

Doktor koji ga je prihvatio, prišao nam je i rekao da će sve biti uredu. Ipak, plakali smo kada smo ga videli. Pomazili smo mu ručice, a bio je sav u zavojima i braunilama, tako da nismo mogli ni da ga lepo izmazimo. Doktor mi je rekao da dođem u bolnicu čim se oporavim. Već posle tri dana bila sam uz sina.

U bolnici sam delila sudbinu sa drugim mamama, bilo mi je teško jer nikog nisam poznavala. Tugovala sam četiri, pet dana. Moj Draganče je bio dve nedelje na intenzivnoj nezi, kako bi se ugojio. Na svu sreću, nije mu bio potreban kiseonik. Na odeljenje nonatalogije smo prešli kada je napunio 1300 grama, gde smo ostali još šest nedelja. Dobio je i žuticu, pa su mu stavljali naočare jer je išao na zračenje i to dve, tri nedelje. Hvala Bogu, svaki danom je napredovao i izborili smo se. 

Kada je došao dan izlaska iz bolnice, bio težak 2340 grama i potpuno zdrav.

Lekari su mi rekli da ne smemo odmah da odemo za Beč, kako bih ga dovela na pregled posle 15 dana. Na kontroli su potvrdili da je dobro, a tada je već bio težak 3250 grama. Odmah sutradan smo otišli da mu napravimo pasoš i posle tri dana smo krenuli za Beč. Sada imamo redovne kontrole, živi smo i zdravi i nedavno smo napunili dve godine.  


Foto: Privatna arhiva

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com.