Da je problem sa laktacijom ponekad moguć, znala sam iz iskustva moje majke. Mama nije imala dovoljno mleka ni za jednu od nas tri sestre. Slično se dogodilo i mojoj mlađoj sestri, koja je pre mene postala mama. Zbog svega toga, ja sam se u toku trudnoće malo pribojavala da se i meni ne dogodi slično iskustvo, ali sam imala i želju i volju da imam dovoljno mleka i da obavezno dojim svoje dete.

Po Ilijinom rođenju, krenuo je prvo kolostrum, i on ga je lepo otpio. Ubrzo sam osetila da mi se dojke pune mlekom. Redovno pitanje sestara u porodilištu "Narodni front" u Beogradu, i ujutru i uveče je bilo da li mi, majke, imamo dovoljno mleka. Kao i da li nam je potrebna pomoć. Ja sam imala mleka i bila srećna zbog toga.

Jedne noći, međutim, dok su sve mame sa svojim bebama mirno spavale (bilo nas je šest u sobi), ja nisam mogla da zaspim, jer su mi i posle podoja dojke bile pune i vrele! Razmišljala sam da dežurne sestre, uz svu ljubaznost, ne mogu da znaju koliko mleka ja imam. Zatim, da Ilija nije gladan - jer nejak, kao sve bebe prvih dana, ne može da posisa dovoljno! Uz to, da budem iskrena, mnogo sam se plašila da ne dobijem

Treći dan po rođenju mog sina skoro puna tri sata sam pažljivo, smireno, izmlazala svoje mleko, tako da je već ujutru moj Ilija sisao i duže, i više, bez ikakvih problema

mastitis. I te noći, treće od Ilijinog rođenja, bio je ključni trenutak za rešavanje problema: skoro puna tri sata sam pažljivo, smireno, izmlazala svoje mleko. Kao da sam time otvorila nove kanale za oticanje, tako da je već ujutru moj Ilija sisao i duže, i više, bez ikakvih problema.

U porodilištu su nam rekli da decu dojimo šest meseci, da podoji traju po dvadeset minuta na jednoj, pa na drugoj dojci, naizmenično. Ilija je samo prvih dana kod kuće poštovao to pravilo, ali je ubrzo počeo da sisa mnogo kraće. Kratak mu je bio i san posle podoja! Oglašavao se plačem na svakih pola sata. Uz mleko, davala sam mu i čaj, i primetila da pije mnogo više čaja nego što sam očekivala. Bio je to znak da opet nešto nije u redu! Prvi je na to reagovao suprug Dragan, pitanjem: "Da nije dete gladno?". Odlučili smo se za dopunsku ishranu.

Svoj novi obrok (60 mililitara adaptiranog mleka), naš Ikica je pojeo u slast! Posle toga je mirno i dugo spavao. Postepeno smo povećavali obroke dopunske ishrane, koja je sledovala posle svakog podoja. Zahvaljujući tome, Ilija je već sa navršena dva meseca počeo čvrsto da spava preko cele noći.

Od petog meseca, kada smo u Ilijinu ishranu uveli i čvrstu hranu, mog mleka je bilo sve manje, ali smo sa podojima istrajali do polovine osmog meseca.

Nevena Pejovski i sin Ilija