Trudnoća je za buduću majku nešto novo, ali i neopisivo lepo.. Moje dve trudnoće (manje više) su bile za poželeti.. Stanje neopisivo, Božanski dar koji samo žena može da doživi i da upozna u potpunosti sebe... Muškarci su nažalost uskraćeni tog zadovoljstva! Stanje prvo, kada saznate da ste u drugom stanju - testovi trudnoće, laboratorijske analize, prvi ultrazvučni pregledi... nešto neopisivo lepo, kada se radujete svakom ponovnom UZ pregledu ne bi li se sreli sa svojim nerođenim detetom!
Muka, povraćanje, gorušice... sve to buduća majka podnese ne bi li darovala život svom detetu. Kako je to samo moćno, složićete se sa mnom! Duge neprospavane noći, otekle i bolne noge, višak kilograma.. po koja kap krvi na vešu... nervoza, na sve smo spremne za to malo stvorenje. I danas kada vidim trudnicu meni pođe koja suza radosnica, jer znam kako se ona oseća, kako ponosno hoda ne bi li okolini pokazala da nosi jedno malo stvorenje zvano bebac! Kada pomislim, trebala sam i te kako uživati u trudnoći a ne samo žaliti se boli me ovo, boli me ono, muka mi je, ne mogu da spavam... jer to je normalno stanje, organizam se priprema za veliki čin, defakto najlepši period u životu jedne žene (naravno sa porođajem) kada ste opušteni i presrećni.. Ne kažem ja da meni sada nije lepo, jer imam dva anđela o kome brinemo suprug i ja ali stanje blaženstva jesu trudnoća i porođaj.
A kada dođe i taj dan, najuzvišeniji čin - zvani Gospodin porođaj onda je žena spremna na veliki ali slatki bol opet zarad tog malenog bebca. Tada sve mi zaboravimo na sve oko nas, prepustimo se kontrakcijama, naponima, ništa nam nije teško, "malo nas boli" , i savetima bolničkog personala ne bi li pomogli bebi da napusti mamin svet, prođe kroz majušni porođajni kanal i ugleda svetlost dana. A porođaj je nešto neopisivo, božanstveno - kako ja kažem. .. Svaki put kada bi se porodila ja bih rekla nikad više, ali to traje par sekundi i ja opet poželim da budem mama. Verujte, danas imam dvoje predivne dece i razmišljam o trećem, jer je to nešto što svaku ženu oplemenjuje i činije je srećnijom, a šta ima lepše od srećnije porodice.
Bela kuga kuca na vrata, zato svim budućim i sadašnjim mamama : rađajte decu, rađajte i ne bojte se porođaja, jer Bog je sve to uskladio - boli ali slatko i traje tren, a već posle tog trena vi ljubite majušno detence samo vaše, ono koga ste brižno čuvali 9 meseci u vašem stomaku. A šta ima lepše od tog trena da ljubite nešto tako meko i toplo kao paperje. A nakon porođaja nema ničeg više, ništa više ne boli, ne smeta, osećate se relaksirano kao posle neke lepe masaže. Dobro sad, ostaju kilogrami, ali protiv njih ćemo se boriti... to je najmanji problem.. sledeći korak je: uspostavite laktaciju i uživajte!
Ostaje samo državi da povede više računa o budućim mamama, da im ne uskraćuje ništa (omogućiti održavanje trudnoće na 100%), dati beneficije, da ne čekaju redove, da imaju svoje mesto u autobusu.. i još puno toga jer one nose budućnost ovoj državi!
Tanja Milivojević, mama četvorogodišnjeg Mateje i sedmomesečne Ive