Kada sam bila u šestom mesecu trudnoće, mnogi su upirali u moj stomak, pitali me za bebu. Kada sam rekla da nosim blizance, usledili su komentari kako mi je stomak premali za šesti mesec. Svako misli da sasvim slobodno sme da dira i komentariše moj stomak. I otkud pravo nekom strancu da traži da oseti kako moja beba šutira i na sve to me savetuje da li treba da pijem kafu?

Ljudi misle da im moja trudnoća dozvoljava da daju komentare, savete i da me dodiruju kada požele. 

Desila mi se situacija za koju, sigurna sam, nikom ne bi bilo svejedno. Sa porodicom sam navikla već da svi dolaze i maze mi stomak, pozdrave bebu i obraduju se. Ipak, u jednom trenutku dogodilo se nešto potpuno neočekivano sa mojom svekrvom. Ova situacija me je potpuno zbunila i začudila.

Naime, iz čista mira je,potpuno neočekivano, počela da mi grli i ljubi stomak neprestano, dozivajući svoje buduće unuče.

Ovo mi nije bilo nimalo prijatno. 

Kako biste se vi osećali da se susretnete sa ovakvom situacijom?

Njen suprug je branio, rečima da je samo uzbuđena zbog unuka. Na pitanje kako bi se on sam ponašao da mu to neko uradi, odgovor je bio samo: To nije isto, ti imaš bebu u stomaku.

Moram da naglasim - To jeste isto! To što sam trudna ne znači da je moje telo javno vlasništvo. Ne znači da neko iz čista mira treba da mi ljubi i dodiruje stomak.

Dobra stvar ove moje javne priče jeste što je svekrva prestala da radi to što je radila!

Razumem ja da ljudi žele da se zbliže sa bebom koja raste u mom telu. Ipak, ne smemo da zaboravimo da ipak diramo nečije, tuđe telo. To nije samo mesto u kom stoji beba. To nije javna imovina. To nije stvar koju komentarišeš i dodiruješ bez dozvole. Svakako to nije prostor na koji svojevoljno prislanjaš usne, osim ukoliko ti trudnica sama to ne dozvoli.

Pročitajte i...