Odvođenje dece na spavanje može biti pravi događaj, nekada ste u iskušenju čak i da ih pustite a se istrče sve dok ne izgube snagu i sami padnu u krevet. Ne samo da dečji san znači roditeljima da se odmore, već je i za njihovo zdravlje vrlo korisno. Prema najnovijim istraživanjima, deca koja regularno svakog dana odlaze na spavanje će biti zdravija u tinejdžerskom dobu. Možda je to zaista izazov za vas kao roditelje, ali će biti zaista korisno za celu porodicu. 

Iako je svima jasno da je sspavanje neophodno, roditelji često mogu zaboraviti  koliko je u stvari sna potrebno mališanima. Osnovno pravilo za odrasle jeste da je najbolje spavati osam sati dnevno, međutim, kada govorimo o deci ovo nije dovoljno. Za predškolce (3-5 godina) i decu školskog uzrasta (6-13 godina) stručnjaci predlažu od deset do trinaest, odnosno od devet do jedanaest sati sna.

San pomaže pri mentalnom i psihičkom razvoju deteta. Istraživanja su skoro dokazala da je redovan i dug san (u skladu sa uzrastom) u mlađim godinama veoma važan kada je u pitanju zdrav razvoj tela i telesne mase. 

Za istraživanje koje je objavljeno početkom decembra u časopisu "Slip", naučnici su podelili decu u grupe prema rutini odlaska u krevet, a zatim ga uporedili sa indeksom telesne mase (BMI). U istraživanje su bile uključene porodice iz dvadeset država SAD-a.

Istraživanja su pokazala da je 33 odsto dece redovno odlazilo na spavanje, i spavalo onoliko koliko je procenjeno za decu uzasta od 5 do 9 godina. Takođe, dokazano je da deca koja nisu imala rutinu spavanja do devete godine, već su spavala u kraćim vremenskim periodima, sa 15 godina imaju viši indeks telesne mase u odnosu na prethodnu grupu. 


Foto: Shutterstock

Jedan od autora studije, Orfej Bakston, govori da roditeljska praksa u detinjstvu utiče na psihičko zdravlje i BMI u tinejdžerskom dobu. Razvijanje odgovarajuće navike u detinjstvu je krucijalno za kasnije zdravlje deteta. Postoji velika mogućnost da to, pored fizičkog i mentalnog zdravlja, utiče i na sposobnost učenja. 

Istraživači su zabeležili da treba razmišljati i o tome da mališani kada legnu ne znači da će odmah i zaspati. 

Navike su veoma značajne za decu zato što im pružaju osećaj sigurnosti, a uz to i razvijaju sposobnost samodiscipline. Takođe, smanjuje se moć opiranja, te mališani stvaraju osećaj odgovornosti prema svojim dnevnim aktivnostima.

Ta rutina može uključivati i poljupce za laku noć, čitanje knjiga, redovnu higijenu, kao što je kupanje i pranje zuba. Sve te navike ne moraju biti identične kod svakoga, ali bi trebalo da budu redovne u životu deteta samog.

Kako bi se olakšala borba protiv slobodnog odlaska u krevet, predlaže se da deca imaju prostoriju u kojoj će se sama opustiti i u kojoj će imati objekat koji je u tesnoj vezi sa spavanjem, kao što je, recimo, plišana igračka. 

Deci je potreban san čak i kada oni to ne žele. Kada se stvori rutina, samim roditeljima će biti lakše, a kao rezultat deca će biti zdravija kada budu tinejdžeri.