Stopa autizma među školskom decom porasla je za 15 odsto između 2012. i 2014. godine, čime se nastavlja dvodecenijski trend - podaci su američkog Centra za kontrolu bolesti i prevenciju, koji ne daje detaljno objašnjenje šta je uzrok ovog velikog rasta.

U 11 opština u SAD-u, 2014. godine je na svakih 59 osmogodišnjaka jedan imao autizam, dok je 2012. godine jedno od 68-oro dece bilo autistično. U proseku, stopa dece sa autizmom se popela za 150 odsto od 2000. godine, kada je procena bila jedno na 150-oro dece. Izveštaj se objavljuje na svake dve godine od strane Mreže za praćenje autizma i teškoćama u razvoju, u čijim procenama učestvuje više od 300.000 osmogodišnjih mališana koja imaju ovaj poremećaj. 

Prema izveštaju iz 2012. godine, deci belaca je 50 odsto češće dijagnostikovan ovaj poremećaj u odnosu na hispano decu i za više od 20 odsto u odnosu na afroameričku decu. Prema poslednjem izveštaju, ta brojka se izmenila sa porastom od 20 odsto kod hispano dece i 10 odsto kod afroameričke dece. 

 Otkrivanje autizma u najranijoj fazi

Kreg Njušafer, direktor Mreže za praćenje autizma i teškoća u razvoju na Drexel univerzitetu u Filadelfiji, kaže da on razume zašto su ljudi frustrirani kad vide da broj dece sa autizmom stalno raste bez objašnjenja. Ali, kako genetske studije otkrivaju, autizam je veoma kompleksan, tvrdi on. 

Ne postoje jasni ekološki uzroci koji bi objasnili ove povećane stope, i bez podataka među odraslima, ostaje nejasno da li sve više ljudi ima autizam, ili je ovo stanje uvek bilo često, samo neprimećeno ili nije nazvano pravim imenom, objašnjava.

Mreža samozaštite ljudi sa autizmom, neprofitna organizacija koju vode ljudi sa ovim poremećajem, često je pozivala da se uradi studija ispitivanja broja odraslih sa autizmom. 

"Autizam nije loša stvar, i autistični ljudi svih uzrasta, rasa i pola su oduvek živeli među nama", tvrdi Zoja Gros, direktorka organizacije. "Ono što istraživanja naše grupe pokazuju je da su naši podaci potvrđeni činjenicama."

Posledenji izveštaji pokazuju, da i dalje postoji velika razlika u stopi autizma između država, gde je u Nju Džersiju dijagnostifikovano blizu 3 odsto školaraca sa autizmom, dok je u Arkanzasu ta brojka samo 1 odsto. Razlike se mogu objasniti činjenicom da su u Arkanzasu, na primer, mnoga deca iz ruralnih sredina, gde ima samo par specijalista, u poređenju sa urbanim sredinama u Nju Džersiju i drugim državama, objašnjava Dejzi Kristensen, epidemiolog.

Međutim, Valter Zahordoni, koji prati stopu autizma u Nju Džersiju kao saradnik - profesor pedijatrije u Medicinskoj školi Rutger u Nju Džersiju, tvrdi da ne postoje promene u vođenju politike ili procedurama dijagnostike u Nju Džersiju koje bi doprinele velikom porastu autistične dece  u toj državi- 2000. godine, oko 10 dece od 1.000 je smatrano da imaju autizam, u poređenju sa skoro 30 na 1.000 dece u 2014. godini.  

Iako se znaci autizma prvi put pojavljuju između detetovog prvog i drugog rođendana, izveštaji ukazuju da je prosek godina kad se dijagnostikuje oko četiri ipo godine. Pedijatri sada moraju da pregledaju svako dete po nekoliko puta u prve tri godine da bi našli znake autizma. Što mlađe dete dobije pomoć stučnih službi, verovatnije je da će popraviti svoje stanje, pokazjz istraživanja.

Kako ublažiti moguće simptome autizma kod beba

Stručnjaci i istraživači nisu iznenađeni nepovezanim skokom stope kod autizma. 

Između ostalih, Alison Singer, predsednik Fondacije za istrživanje autizma, koja podržava istraživanja u vezi sa autizmom, kaže da je smanjenje razlike u broju između rasa dobra stvar, jer to znači da deca iz manjina imaju pristup službama koje im mogu pomoći. 

Groz očekuje da će broj autistične dece nastaviti da raste sve dok sve zajednice ne budu imale jednaka prava.