Letnji meseci su za mene posebno teški, i svesna sam da će tako biti dok sam živa. Svakog leta svakodnevno imam podsetnik na događaje od pre tri godine. Sećam se neverovatne radosti kada su na svet došle moje trojke, a onda se setim i svog slomljenog srca kada sam dvoje dece izgubila.

Život ide dalje, i ja sam toliko obuzeta odgajanjem svoje čudesne devojčice, da se često desi da radosti sa njom izbrišu tugu koju osećam. Ali, ovog leta je sve bilo drugačije. Moja čudesna devojčica konačno je gotova sa svim terapijama, ne trebaju joj specijalisti i lekari, i bila je potpuno spremna za vrtić.

Pogledajte i Bolno iskustvo majke tri diva: Moj srednji sin je moja najsjajnija zvezdica na nebu

Usred svega toga, ja sam bila u potpunom haosu. Plakala sam svakodnevno, a suze su tekle od sreće, ali i od slomljenog srca. Međutim, kako se leto bližilo kraju, tako sam se ja sve češće smešila jer sam konačno postala svesna divnog znaka koji mi je sve češće dolazio da me oraspoloži. Zar nije predivna stvar kada jedan leptir može da vam olakša neverovatnu tugu?

Prvog leptira primetila sam par dana nakon što je moja ćerka napunila tri godine. Bio je to kraj juna, meseca koji mi emotivno pada najteže. Teško je biti mama deci koja su i na nebu i na zemlji. Morala sam da budem jaka i da proslavim sa njom taj zaista radostan i specijalan dan, a istovremeno me je razdirao bol zbog moja dva anđela na nebu. Pomisao da su i oni sada mogli da slave svoje rođendane mi je cepala srce. Sela sam na ljuljašku u našem dvorištu i gledala ćerkicu kako se igra dok su mi se suze slivale niz lice. Zamišljala sam kako bi bilo lepo da su moje trojke sada na okupu i da se grle i smeju. U tom trenutku sam videla kako leptir leprša oko moje ćerke.

Mnogi ljudi kažu da su doživeli da im se voljeni javljaju sa neba, a leptiri se često smatraju takvim simbolom. Od kada sam ja ostala bez svojih anđela, učestalo sam viđala leptire, i često pokušavala da odgonetnem da li mi se to javlja Parker ili Abi.

Par nedelja kasnije, dok sam razmišljala o kratkom životu svog sina i njegove divne plave kosice, kraj mene je proleteo žuti leptir. Odmah sam se setila prvog trenutka kada sam ugledala svog plavušana. Od tog dana, gotovo svakodnevno viđam žutog leptira, i kad god ga vidim, setim se Abi i Parkera.

Kao što rekoh, kako se bližio septembar, bilo mi je sve teže. Bila sam tako ponosna na Pejton i srećna što kreće u život, iako joj lekari nisu davali nikakve šanse. Međutim, osetila bih knedlu u grlu kada bih se setila da je zapravo trebalo da kupujem tri rančića, a ne jedan. Prvog dana, dok sam je vodila u školicu, dobro sam se držala, a knedlu u grlu sam krila od drugih. Uvela sam Pejton unutra, poljubila je, i otišla.

Dok sam izlazila, knedla je bila sve veća i veća. Suze su krenule da liju, a ja sam se saplitala po parkingu, pokušavajući da se sakrijem od drugih roditelja. Kada sam konačno ušla u kola, dala sam sebi oduška. Onda sam obrisala suze i podigla pogled. Na šoferšajbni je stajao žuti leptir.

Ponovo sam zasuzila, ali od sreće. Dok sam se vozila ka kući, preplavio me je osećaj mira. Sada sam znala da su Abi i Parker stalno uz mene. Stigla sam kući, skuvala sebi kafu i pitala se šta da radim sada kada sam slobodna par sati. Pogledala sam kroz prozor i videla žutog leptira. To je bio poseban znak sa neba, i poruka da će sve biti u redu.

Izvor: Blic Žena

*Najnovije vesti, rezultate medicinskih istraživanja i savete stručnjaka na temu roditeljstva, zdravlja i lepote možete pratiti na našoj Fejsbuk stranici - YuMama.