Reporteri portala MONDO obišli su prihvatilišta i neposredno od ljudi iz Obrenovca čuli priče o borbi za goli život.

Mladić koji se novinarima predstavio kao Boba, u Halu Pionir stigao je sa bratom, ocem, majkom i bakom, a jedan je od retkih koji su iz ovog poplavljenog grada uspeli da spasu i kućnog ljubimca.

Svi oni su na tavanu porodične kuće proveli tri dana, a kako su bili potpuno nespremni za katastrofu kod sebe su od hrane i vode imali samo dve flaše vode, tri paštete, pola hleba i – nedovršenu tortu.

"Mama je taj dan pravila tortu i nije stigla ni da je prekrije šlagom, mi smo to u onom ludilu zgrabili i mogu vam reći da nas je ta torta spasla, da li taj šećer, ili kalorije, ili šta, ali pomogla nam je da izdržimo", priča nam Boba sa osmehom, pokušavajući da čitavoj drami doda malo humora.

Dometa za mobilne nije bilo, ali je Boba imao slabu internet konekciju, pa je preko Vibera slao poruke svim prijateljima. Bez obzira na to što je mnogo njegovih drugara alarmiralo Crveni krst i uporno zvalo na brojeve telefona koji ostavljeni za spasavanje, pomoć nije dolazila, jer nisu "prioritet".

"Mi smo bukvalno ili stajali na prozoru i vrištali ili sedeli u sobi i uporno postavljali isto pitanje jedni drugima – šta ćemo? Voda je skoro došla do nivoa tavana i bili smo u panici", kaže ovaj mladi Obrenovčanin.

Njegov brat i on su čak imali i zviždaljke, pa su i njima pokušavali da privuku pažnju spasilaca, ali ni to nije uspelo.

"Već smo se pomirili sa sudbinom, uzeli smo neke tompuse koje sam ja pre samo dve nedelje doneo iz SAD, jer sam tamo radio, zamislite koji apsurd, na brodu, i zapalili. Računali smo da kad završimo, brat i ja skočimo u vodu i da pokušamo da dovedemo neku pomoć do mojih", objašnjava nam Boba sav očaj koji su osetili.

Kako je rekao, problem je bio što je njegova kuća u jednom sokaku u blizini glavnog puta za Zabrežje. Na tom potezu su prolazili spasilački čamci, ali u njihov sokak nisu ulazili.

Ni pištaljke, ni vika, ni zapomaganje nisu spasili Bobu i njegovu porodicu nego – beli čaršafi i, šta drugo, nego srećna slučajnost.

Naime, njegovom ulicom se slučajno uputio jedan čamac u potrazi za trudnicom za koju je dojavljeno da je u kući u blizini.

Kada su spasioci videli beli znak za pomoć na njihovom krovu, počeli su da ih dozivaju i uskoro se cela Bobina porodica našla u čamcu. Osim retriverke, ona je plivala dok je mogla, za čamcem.

Nemajući kud, Boba ju je poslednjih nekoliko desetina metara vukao za ogrlicu kako se ne bi udavila jer je i sirota životinja posustala od umora i ledene vode.

Nakon toga ju je "švercovao" na zadnja vrata autobusa sve do Beograda i Hale Pionir.

"Tu je nastao novi problem jer nije dozvoljeno da kuče uvedem u prihvatilište. Srećom, jedan par koji je došao da donese pomoć, video je mene i kucu i ponudio se da je udomi. Oni žive u blizini i kuja je dobila kraljevski tretman – kupanje, mekan ležaj i svežu hranu", sa osmehom nam priča Boba.

Iako je sa porodicom preživeo pravi vodeni pakao, Boba kaže da mu srce greje solidarnost našeg naroda koji se kao nikada do sada udružio da pomogne ugroženima. Naravno, najbitnije je, na kraju, da su svi izvukli živu glavu, pogotovo baka koja ima 85 godina i "pravi je heroj".