Dve sestre – sedmogodišnja Uma i petogodišnja Maja – šetale su same tržnim centrom punih sat vremena. Jedna je sve vreme uplašeno grlila svoju lutku, dok je druga sisala palac. Obe su izgledale veoma ranjivo i napušteno, što je prizor koji bi, možda, nekada ili na nekom drugom mestu, dirnuo svaku odraslu osobu i podstakao je da im pomogne. Međutim, danas i u jednom velikom gradu u kojem svako negde žuri, samo jedna osoba je zastala kako bi ih pitala zbog čega su same, dok je tačno 616 ljudi nastavilo svojim putem, ne osvrćući se na usamljene devojčice izložene brojnim opasnostima.

Eksperiment je počeo tako što je Uma, starija devojčica, šetala kroz gužvu, gledala uplašeno oko sebe i stezala svoju lutku. Niko se nije čak ni osvrnuo, zbog čega je posle samo dvadeset minuta došao red na njenu mlađu sestru Maju. Još uvek niko nije obraćao pažnju, nakon čega je Maja odlučila da klekne na beton, počne da sisa prst i široko otvorenih očiju posmatra prolaznike. Nakon ovako drastične mere, prišla je tek jedna osoba – Perl Pičer, dama u sedamdesetim godinama, koja je zastala da se uveri da li Maja čeka nekoga.

„Stajala je tamo potpuno sama, a ni roditelj ni neki prijatelj joj nisu išli u susret. Oklevala sam u tome da joj priđem. Najpre sam prošla, pa sam se, ipak, vratila za svaki slučaj,“ objasnila je kasnije Perl Pičer i dodala da smatra da bi pripadnici starijih generacija prišli da pomognu, ali oprezno, kao što je to i ona učinila.

Rešma Remzi, Umina i Majina mama, posmatrala je snimanje skrivene kamere i priznaje da joj je bilo teško da izdrži takav prizor.

„Kada vidite njihova mala lica koja deluju tako izgubljeno i ljude koji jednostavno prolaze... To je užasno“, iskrena je Remzijeva.

Stručnjaci koji su imali priliku da vide snimak ovog eksperimenta smatraju da nije reč samo o žurbi prolaznika koji nisu prišli devojčicama, već da se odrasli, a naročito muškarci, često plaše da njihove namere prema deci ne budu pogrešno protumačene. Ipak, iz Nacionalnog udruženja za sprečavanje okrutnosti prema deci, koje je organizovalo ovu skrivenu kameru, podsećaju da je važnije ukazati neophodnu pomoć mališanima od toga kako će taj kontakt biti protumačen sa strane.

„Moramo odraslima uputiti poruku da je njihova odgovornost da zaštite decu“ naveo je portparol Udruženja.

Najšokantnije je, ipak, što ovo nije prvi put da eksperiment sniman skrivenom kamerom pokazuje neosetljivost društva na dečji strah... U februaru ove godine, dečak je glumio da je otet od strane čoveka koji se neznancima na ulici predstavljao kao njegov otac i niko nije reagovao, uprkos očiglednom strahu mališana... Podsetite se te priče.