U studiji koju je podržala Naučna fondacija iz Izraela, naučnici su došli do zaključka da deca predškolskog uzrasta koja imaju noćne more nisu u stanju da razgraniče svet fantazije od stvarnosti, za razliku od vršnjaka koji nisu često imali loše snove. Za decu mlađeg uzrasta, koja su u značajnoj fazi razvoja sposobnosti da odvoje realnost od fikcije, snovi su veliki izazov. U većini slučajeva, to je jedini deo dana kada se oni sami suočavaju sa svojim mislima, osećanjima i strahovima.

Roditelji deci često šalju dvosmislene poruke, dok ih ubeđuju da čudovišta ne postoje, a za laku noć im pričaju bajke o raznim imaginarnim likovima. Puko ubeđivanje dece da njihov strah nije osnovan ne daje rezultate. Ono što naučnici preporučuju je da se imaginacija iskoristi kao lek. Na primer, napišite zajedničko pismo liku koga se dete plaši i zamolite ga da vam bude prijatelj, ili pročitajte priču u kojoj zao lik na kraju bude zapravo dobar.