U devedesetim godinama prošlog veka, demografi su uočili da čitava evropska populacija počinje da se smanjuje, a da natalitet brzo opada. Mada je i ranije u određenim trenucima natalitet padao ispod 2,1 deteta po paru, sada je prvi put u pojedinim zemaljama Istočne i Južne Evrope stigao do kritičnih 1,3. Za demografe, ovaj broj ima poseban matematički značaj. Kada stopa nataliteta opadne na 1,3 - to znači da će se populacija prepoloviti u roku od 45 godina i da je društvo na rubu demografskog sunovrata, koji je praktično nemoguće izbeći.

Evropa najugroženija

Stopa nataliteta u svetu je 1972. godine iznosila 6,0 dok danas iznosi 2,9. Međutim, situacija nije nigde toliko ozbiljna kao u Evropi. Pre pola veka, populacija Evrope je predstavljala 12,5 odsto svetske populacije, danas je 7,2 odsto, a predviđa se da će do 2050. godine taj udeo pasti na pet odsto.

Međutim, zašto je baš u Evropi, koja je u samom svetskom vrhu kada su u pitanju uslovi za život, natalitet zapao u takvu krizu? Anketa iz 2006. godine, koju je sprovela Evropska komisija, pokazala je da žene - upitane koliko bi dece želele da imaju, u proseku priželjkuju 2,36 deteta, što je daleko više od stvarne stope nataliteta. Koji su faktori odgovorni za ovaj jaz između želja i ostvarenja? 

Posle brojnih istraživanja, naučnici su utvrdili da što roditelji kasnije dobiju prvo dete, manja je verovatnoća da će stići do drugog, a kamoli trećeg

Novac ipak nije presudan

Materijalna situacija, iako na prvi pogled može da deluje kao značajan preduslov za proširivanje porodice, očigledno ne igra tako značajnu ulogu. Sama činjenica da razvijene evropske države sa veoma visokim standardom kubure sa natalitetom, dovoljno govori o tome. Takođe, o malom značaju finansijskog faktora za natalitet govore i zanemarljivi rezultati brojnih državnih programa za povećanje nataliteta, kakvi se već decenijama sprovode u mnogim zemljama.

Kasno odvajanje od primarne porodice

Koji su, onda, pravi razlozi za krizu rađanja? Malo jasnija slika se može steći kada se razmotre pojedinačne evropske države i okolnosti u njima. Statistike pokazuju da se najmanje beba u Evropi rađa u Južnoj i Istočnoj Evropi. Poznato je da Istočna Evropa ima niži životni standard i da tranzicija naročito teško pogađa žene koje žele da osnuju porodicu. Ali, šta je sa prilično bogatim zemljama poput Italije, Španije i Grčke, koje mogu da se pohvale uslovima za odgajanje dece kakve bi mnoge države mogle samo da sanjaju? Sa stopom nataliteta od 1,3 - one su na samom dnu evropske lestvice, ali i na samom svetskom začelju.  

Naučnici smatraju da je jedan od važnih faktora za nizak natalitet u ovim zemljama - način života mladih, koji veoma dugo ostaju da žive uz roditelje i kasno zasnivaju porodicu. Što kasnije dobiju prvo dete, manja je verovatnoća da će stići do drugog, a kamoli trećeg.

Zaposlene žene više rađaju

Ipak, ono što novije studije pokazuju, a što je sasvim u suprotnosti sa uvreženim stavom da karijera i deca ne idu zajedno, jeste da je u današnjoj Evropi visok natalitet upravo u korelaciji sa visokim procentom zaposlenih žena. Najniži natalitet imaju zemlje u kojima najmanje žena radi, i to se odnosi kako na siromašne, tako i na bogate zemlje poput Španije ili Italije. Dok su italijanske žene isto toliko obrazovane koliko i žene iz Skandinavije, samo 50 odsto italijanskih žena radi, za razliku od 75-80 odsto skandinavskih. Italijansko društvo ne gleda toliko blagonaklono na zaposlene majke i više voli da one ostanu kod kuće i brinu o deci. I država pruža malo podrške ženama koje žele da rade, u vidu jaslica i obdaništa. Kao rezultat, italijanske žene pokazuju manje entuzijazma kada je u pitanju rađanje drugog deteta.

Bravo za holandske tate

U poređenju sa Italijom, Holandija - na primer, ima daleko više zaposlenih žena i znatno veći natalitet (1,73 u odnosu na 1,33). U obe zemlje postoji tradicionalan stav o ulogama polova, ali je italijansko društvo u tom pogledu mnogo konzervativnije, pa se to čini kao ključni faktor razlike u natalitetu. U društvima poput italijanskog, u kojima žene obavljaju više od 75 odsto kućnih poslova i brinu o deci, one nisu voljne da rode i drugo dete. Holandski očevi, s druge strane, češće menjaju pelene, više čiste kuću i peru sudove, pa se holandske žene radije odlučuju za drugo dete. Za savremene žene, očigledno je veoma važno i to koliko muškarci učestvuju u podizanju dece. 

Amerikankama je lakše

Da je za visok natalitet neophodno da žene mogu uspešno da kombinuju karijeru i porodicu, pokazuje i primer SAD, gde stopa nataliteta iznosi odličnih 2,1 - što je najviše posle 60-ih godina prošlog veka. Amerika se odlikuje nečim što Evropi uglavnom nedostaje - velikom fleksibilnošću tržišta zapošljavanja. Pomoć države roditeljima je mala, ali američki sistem to nadoknađuje velikim brojem opcija za žene sa decom kada je u pitanju izbor posla. One mogu da rade onoliko sati koliko im odgovara, lakše da pronađu posao i mnogo im je izvodljivije da stopiraju karijeru kako bi je posle rođenja deteta nastavile, nego što je slučaj u Evropi.    

Polna neravnoteža u Kini

Zbog selektivnih pobačaja, u Kini se rodilo čak 32 miliona više

dečaka nego devojčica, a posledice te neravnoteže će se osećati mnogo godina, a muškarcima ubuduće nametnuti samački život ili «borbu» za neveste. U većini zemalja sveta, prirodno se rađa više dečaka nego

devojčica, u srazmeri od 103 do 107 prema 100. Ali u Kini, odnosno azijskim zemljama uopšte, opsednutost sinovima je tradicija, a neravnoteža je izmakla kontroli «zahvaljujući» ultrazvučnoj dijagnostici i prilično jeftinom pobačaju. Kina se bori sa dodatnim otežavajućim faktorom, «politikom jednog deteta», koja se već desetinama godina sprovodi, iako se u svim regijama ne primenjuje jednako strogo.

Više beba u Nemačkoj

Prema izveštaju nemačke vlade, u toj zemlji je nastavljen trend porasta broja novorođene dece. Tim povodom, ministarka za porodicu, Ursula fon der Lajen, izjavila je: «Najnoviji brojevi nisu razlog za euforiju, ali nam u svakom slučaju bude optimizam». Ona je kao jedan od razloga povećanja broja novorođenčadi navela i najnovije vladine mere podsticaja mladim porodicama - poput nove regulacije porodiljskog odsustva i poreskih stimulacija.

Jaz između modernog i tradicionalnog

Očigledno, najgori sistem je onaj koji je delimično moderan i pruža ženama mogućnost za obrazovanje, zaposlenje i kontrolu rađanja, ali zadržava tradicionalna shvatanja kada je u pitanju porodica. Zbog toga pad nataliteta karakteriše savremena društva koja pogađa konflikt između jake ukorenjenosti u tradiciji - po kojoj je muškarac taj koji zarađuje a žena ta koja brine o deci, i savremenih shvatanja mlađih naraštaja - koji nisu spremni da se povinuju ustaljenim društvenim normama. Takvim društvima je potreban period prilagođavanja, kako bi se uspostavili novi društveni i porodični odnosi - koji više odgovaraju mlađim generacijama, a koji bi ih učinili spremnijim za decu. Budući da i sami živimo u takvom društvu, nadajmo se da ćemo što ranije naći način da ovaj problem uspešno prevaziđemo.

Jovana Papan, Snežana Damnjanović Mitić