Trudnoća je stanje za koje su kod nekih brazilskih plemena bile uobičajene posebne pripremne radnje. Tokom nekoliko meseci, bračni par koji priželjkuje dete bi koristio biljne napitke pripremljene po posebnoj recepturi plemenskog vrača. Ovi tonici su imali zadatak da «poboljšaju krv» roditelja, kako bi na taj način povećali i šanse za začeće, ali i obezbedili dobro zdravlje budućeg deteta.
Očevi simuliraju trudnoću i porođaj
Kada pripreme urode plodom, a žena konačno zatrudni, do izražaja dolazi jedno neobično verovanje, rasprostranjeno u nekim amazonskim zajednicama. U pitanju je običaj poznat u antropologiji pod imenom «kuvada», što podrazumeva da otac deteta na neki način simulira trudnoću i porođaj. To se ogleda u nizu ritualnih radnji tokom čitave trudnoće, pa se od prvog dana trudnim smatra i otac deteta. Trudan «par» mora da poštuje izvesna pravila i tabue, kako bi osigurao dobar ishod trudnoće: da govori tihim glasom, ne napada ljude ili životinje, pridržava se određenih navika u ishrani... Budući očevi i majke ne smeju da diraju oštre alatke, sekire, strele - zbog straha da će usled toga dete u majčinoj utrobi da iskrvari. Izbegavali su da jedu ribu i morske kornjače, jer su se plašili da bi duša deteta mogla da uđe u neku morsku životinju. Nije preporučljivo ni meso jaguara, zbog njegove prevelike «magijske moći», zatim meso papagaja - kako dete ne bi imalo dug nos, ili raka - jer bi se dete rodilo sa suviše dugačkim nogama...
Pipanje stomaka je zabranjeno
Među brojne raširene zabrane spada i nošenje bilo kakvog nakita, ključa za pojasom, ili bilo čega metalnog u blizini tela, kao i provlačenje ispod konopca ili merdevina. Stomak trudnice se smatra naročito ugroženom zonom: svako dodirivanje predmeta njime, prosipanje tečnosti, crtanje po njemu - opaža se kao uzrok nastanka belega ili abnormalnosti na plodu, i to usled uverenja da se sve što dodirne stomak prenosi na dete. Kako dete ne bi imalo problema sa vidom, trudnica u Brazilu ne sme da nosi naočare za sunce, ili da zažmuri prilikom fotografisanja. Kao i u mnogim drugim krajevima sveta, buduća mama se i u Brazilu smatra ranjivom i podložnom uticaju negativnih sila. Zbog toga ona ne sme da ide na sahrane, niti da prolazi pored groblja, da gleda u ružne ili bolesne osobe, da počini greh ili psuje.
Pobačaj - rezultat nestrpljivosti
Pripremanje stvari za bebu nije bila praksa u Brazilu, jer se pobačaj često smatrao rezultatom preterano nestrpljivog iščekivanja deteta. U tom svetlu, nabavljanje unapred bilo kakve opreme za buduće dete nije uobičajeno.
Nisu samo postupci buduće majke ono što može da ugrozi plod u njenoj utrobi. Rasprostranjen je stav da su duh majke i detetov duh u posebnoj vezi, pa se i majčine misli doživljavaju kao presudne za ishod trudnoće. Zbog toga trudnica nije smela da plače i da razmišlja o ružnim i opasnim stvarima. Vrlo je važno i da želje koje joj padnu na pamet tokom trudnoće ne ostanu neuskraćene - to bi moglo u velikoj meri da utiče na budući život deteta i njegovu sreću.
Zajedničko očinstvo
Posebno interesantna pojava vezana za trudnoću u Amazoniji jeste rašireno verovanje u zajedničko očinstvo više muškaraca. Mada se suprug trudnice smatra glavnim ocem budućeg deteta, svaki muškarac koji stupa u seksualne odnose sa trudnicom (što je uobičajena praksa), prema ovom shvatanju doprinosi karakteristikama budućeg deteta. Naravno, neće svaki od očeva biti podjednako uticajan - udeo nasleđa pojedinačnog seksualnog partnera se meri učestalošću njegovih seksualnih odnosa sa trudnicom. Dakle, sve zavisi od «ličnog zalaganja». Sa druge strane, i majka može da poradi na sudbini svog deteta. Kako bi mu obezbedila neke poželjne osobine, ona pažljivo bira partnere koji bi mogli te osobine najbolje da prenesu njenom detetu.
Tata je suvišan na porođaju
U nekim delovima Brazila, otac nije poželjan u kući tokom porođaja. Kao muškarac, smatra se suvišnim, tretira se kao stranac. I, radi mera opreza, mora da spava odvojeno od supruge i bebe. U izvesnim slučajevima, smatra se da očev duh može da uznemiri bebu ukoliko joj se otac suviše približi. Zabeležen je i običaj da očevi namažu lice ili stopala crvenom bojom posle rođenja deteta, ili omotaju neku traku oko sebe, a drugu oko deteta, kao simbol međusobne veze. Kao vrsta već pomenute kuvade, u nekim zajednicama, kada se dete rodi, očevi čak režu svoju kožu na ramenima, nogama i rukama - pomoću zuba neke životinje. Krv koja poteče iz tih rana, mazala se po detetovom licu. Ovaj ritual zapravo predstavlja imitaciju porođajnih muka koje otac mora da istrpi zarad dobrobiti i zaštite deteta. Očevi imaju običaj da u lov nose minijaturni luk i strelu, kako bi ih duh novorođenčeta pratio i u lovu, i bio dobro zaštićen. Kao deo zaštitnih običaja, uzdržavanje od seksualnih odnosa u nekim brazilskim plemenima može da počne sa otkrivanjem trudnoće i da traje čak do tri godine posle porođaja, mada najčešće traje samo do prve menstruacije.
Moderan Brazil
Tokom tradicionalnog porođaja, ženi je pomagala babica, koja je porodiljine bolove ublažavala pomoću biljke abute. A kada je reč o modernom Brazilu, koncentrisanom u velikim gradovima, situacija je sasvim drugačija. Trudnice se u velikoj meri oslanjaju na savete lekara. No, ipak, kao i svuda širom sveta, pomalo poštuju i tradiciju i verovanja predaka, makar na simboličnom nivou.
Specifičnost modernog Brazila jeste i ogroman procenat porođaja izvršenih carskim rezom, koji u nekim bolnicama može da dostigne čak i sto odsto. Razlog toga se krije u više faktora: u većim premijama od osiguranja, koje lekari i klinike primaju u slučaju carskog reza, ali i u većem broju (skupih) dana provedenih u bolnici u slučaju carskog reza. Takođe, operacija carskim rezom traje kraće od prosečnog porođaja, što lekarima ostavlja više vremena za druge pacijente, budući da uloga ostalog medicinskog osoblja u Brazilu nije toliko velika, a akušer je najviše uključen u svaki stadijum porođaja.
Međutim, ova dominacija «neprirodnog» stila porođaja, zahvaljujući državnoj kampanji za promociju prirodnog porođaja, polako počinje da slabi. Stvari se sve više menjaju na bolje i udeo carskih rezova počinje da se smanjuje.
Jovana Papan