Gradivo na kome su četvrtaci OŠ „Drinka Pavlović” maturirali plemenitost nije bilo lako. Deca koja su juče u dvorištu ove škole održala završnu priredbu, uz znanje da čitaju, pišu i računaju, u više razrede poneće i čistu peticu iz humanosti. Svoju dobrotu pokazali su u, za njihovu drugaricu Atinu, najtežim danima – pokrenuvši humanitarnu akciju kako bi pomogli njenom mlađem bratu, dvogodišnjem Andreju Markoviću.

Prethodne nedelje oni su za malog Akija, koji boluje od maligne skolioze, pevali, igrali, trenirali, slikali selfije, pripravljali rukotvorine za prodajni bazar... Za dvogodišnjeg dečaka kome je na svaka dva, tri meseca potreban medicinski tretman u Turskoj, oni su svojim aktivnostima skupili značajna sredstva.

Кako objašnjava učitelj Ivan Paunović, koji je i pokrenuo akciju, svi oni mole se da do Akijeve operacije dođe što kasnije. Zakrivljenost njegovog kičmenog stuba sada je oko 71 odsto i ako bi se to nastavilo, zahvat ugradnje rastućih šipki bi bilo potrebno napraviti odmah. Lekari se, međutim, trude da do toga još ne dođe.

– Aki je sada kod kuće. Dobro je, ali je to samo trenutno. Želimo da mu stalno bude dobro. Jutros je sa mamom i tatom dolazio da se zahvali mojim drugarima, ali se rasplakao jer su svi želeli da mu priđu. I moji roditelji su srećni što moj razred pomaže, a ja sam se obradovala i nekako sam shvatila da baš imam dobre drugove i drugarice i da od njih imam pravu podršku u svemu – kaže desetogodišnja Atina, Andrejeva sestra.

Ona je, objašnjava učitelj, srednje dete u porodici, dok je Aki najmlađi. I starija sestra pohađala je "Drinku". Čim su, priča Paunović, saznali da brat ove devojčice ima zdravstvenih problema i da mu je potrebno lečenje u inostranstvu, đaci su odlučili da pomognu.

– Imali smo "Prolećne radosti" na kojima je bio organizovan bazar rukotvorina dece, ali se tu nije stalo. Deca su "povukla" akciju, pa smo tako pravili "Doručak za Akija", "Pokreni se za Akija", "Treniramo za Akija"... aktivnosti u dvorištu škole na kojima smo pokušali da dete podržimo. Deca su nam održala lekciju o humanosti i dobroti, a uključili su se i njihovi roditelji, baka, tetke i drugi sugrađani – objašnjava učitelj Paunović.

Za ove humane četvrtake, pitanje da li će pomoći nije se postavljalo ni jednog trenutka, već su odmah počeli da razmišljaju kako pomoći.  U svim humanitarnim aktivnostima zdušno su učestvovali, kako bi pomogli drugarici i njenom malenom bati. Na ovaj način, iako još uvek mali, zavredili su veliko poštovanje i onih starijih – svojih roditelja.

– Svi želimo da se Akiju pruži mogućnost za jedan normalan život. Pokazali smo da treba da budemo složni, jedinstveni, i istrajni i da verujemo da su život i lepa i plemenita dela. Za ovo vreme oni su naučili da treba živeti kroz ljubav, kao i da je čovek ono što daje, ali i da je to što daje jedino što je zapravo njegovo – objašnjava Daliborka Nedeljković, majka čije dete pohađa četvrti razred.

Aleksandra Vranešević, takođe mama, ističe zasluge učitelja Paunovića koji je „mobilisao” decu.

– Nije škola naučiti samo matematiku i srpski. Važno je naučiti da budemo dobri ljudi, što je njima, svojim primerom pokazao i učitelj Ivan – kaže Vranešević.