Porodiljsko odsustvo, kao što zna svaka mama, nije odsustvo od bilo čega osim od života kakav je žena ranije vodila. Na poslu oko bebe vas čeka puno radno vreme tokom godinu dana, i to za žene koje to mogu priuštiti, uz stalnu radost, ljubav, usamljenost, stres, pritisak, nespavanje, destrukciju tela i mozga, a nekada sve to u isto vreme.

Odgovor majki na ovako zbunjujući sistem je poprilično različit. Nekim majkama je odsustvo od 39 nedelja plaćeno, ali većinom nije, jer je to potpuno neizvodljiva politika jer traje previše dugo, te se očajnička potreba za povratkom na posao eksponencijalno povećava. Drugima je povratak na posao noćna mora u kojoj vam istrgnu bebu iz ruku i očekuje se da se ponašate kao da se ta cela životna promena nikada nije dogodila.

To su ti "izbori", i baš to je deo razloga što su majke male dece 40 posto više pod stresom od ostalih, dok neke čak govore da nisu u mogućnosti da sebi priušte decu. Advokatica za razvode, Aješa Vardag, koja je tek rodila svoje četvrto dete, rekla je u jednom intervjuu: "To je kao da su pravila pisali muškarci iz pedesetih godina. Trebalo bi da budete sa svojim detetom sve vreme, a ukoliko se vratite, bolje da radite puno radno vreme, inače nismo zainteresovani."

Problem eskalira  kada se žena vrati na posao (ukoliko ga još uvek ima). Jedan izveštaj pokazao je da je porodiljsko odsustvo dovelo do toga da 54000 žena izgubi posao svake godine, te postaje jasno da neotkriveni sporazumi vode do prećutnog otkaza žene nakon rađanja deteta. Od mama koje su uspele da sačuvaju svoje radno mesto, tri četvrtine je doživelo neku vrstu diskriminacije na poslu. Kazna za majčinstvo je, drugim rečima, više pravilo nego izuzetak.

Vardagova je predložila da se žene obrate advokatskim firmama čim se osete spremno za posao, i da zahtevaju onoliko radnog vremena koliko im je potrebno, pa makar to bilo i pola radnog dana. Otvorena je čak i za dojenje deteta u kancelariji, a predlaže i postojanje dadilje kao dela osoblja u firmi. Ovako bi fleksibilna, ljudska i pragmatična politika za porodilje trebalo da izgleda. Umesto beskrajne opsesije pričama o tome šta bi trebalo da bude idealna majka, kako bi bilo da se popravi ovaj sistem koji trenutno osigurava da majka nikada ne može da bude dovoljno dobra? 

Kakvo je vaše iskustvo sa ovim sistemom nakon porođaja? Da li postoji način da se kod nas sprovede politika koja će omogućiti majkama da se vrate sopstvenoj karijeri, a uz to i da mogu da se posvete detetu koliko je potrebno?