Posebna energija koji nosi, pozitivan stav i humor koji poseduje, sigurno su u mnogome pomogli Novaku da dođe do samog vrha svetskog tenisa. Od njega uvek očekujemo da donese pobedu, da u naš dom useli radost, ponos i smeh i to mu gotovo uvek i uspe. Međutim, svi zadovoljni kada on pobeđuje, često i ne razmišljamo da onu tom trenutku vodi i neke druge bitke. Balansira, baš kao i svaki zaposlen roditelj, između najvažnijih stvari u životu: porodice i profesionalnog uspeha. I da on, baš kao i mi od svoje dece, koje mora da bude razdvojen, dobija bolna pitanja.

Posle osvajanja "Laureus" nagrade za najboljeg sportistu na svetu, Novak Đoković je veoma emotivno, u intervjuu za Hamburger Morgen Post, govorio o svojoj ulozi oca, o tome da je uzor (ne samo) za svoju decu, ali i kako se njegovi klinci nose sa tatinim poslom i popularnošću.

"Biti roditelj je najbolja stvar u mom životu. Najveći blagoslov i najveći izazov", rekao je Đoković.

Kaže da želi da bude uzor svojoj deci – Stefanu (4) i Tari (1) – čak i kad je na teniskom terenu.

"Ponekad nisam ponosan na svoje ponašanje na terenu", priznao je Novak da to nije uvek lako.

Njegov sin, otkriva Đoković, još ne razume najbolje njegovu profesiju i ne zna da mu je tata jedan od najboljih tenisera svih vremena i apsolutna svetska zvezda.

"Igrao sam fudbal sa njim na ulici i ljudi su prilazili i tražili da se fotografišemo", prepričava Đoković jednu anegdotu i nastavlja:

"Naravno da sam ispunio tu želju, a onda me je sin pitao: Tata, poznaješ te ljude? Zašto ti prilaze?"

Na trenutak je, kako kaže, ostao bez reči.

"Nisam znao šta da mu odgovorim. Onda sam rekao: Ponekad igram tenis i ponekad sam na TV-u".

Balansiranje između uloge oca i života profesionalnog sportiste nije lako i ponekad je veoma bolno.

"Stefan me ponekad pita: Tata, zašto si na teniskom terenu, a ne sa mnom? To boli", otvoreno priznaje.

"Pokušavam da budem najbolji otac. Trudim se da budem i najbolji teniser i najbolji roditelj u isto vreme. Dajem zaista sve od sebe", zaključio je Đoković.