Kao školska slava, dan Svetog Save je ustanovljen davne 1840. godine, na predlog Atanasija Nikolića, rektora Liceja u Kragujevcu, a po odluci Popečiteljskog prosveštenija. U SFRJ se ovaj praznik nije slavio, budući da je, odlukom komunističkih vlasti, bio ukinut 1945. godine, ali se, posle poluvekovne zabrane,  od 1990. godine on ponovo slavi kao radni, ali nenastavni dan.

Pre nego što se zamonašio u ruskom svetogorskom manastiru Svetog Pantelejmona, Sveti Sava bio je raški plemić iz vladarske loze Nemanjića. Po zamonašenju, sin Stefana Nemanje, nekada Rastko Nemanjić, postao je uticajni diplomata, prvi srpski prosvetitelj i arhiepiskop autokefalne srpske žičke arhiepiskopije, diplomata, zakonodavac, književnik i hodočasnik.

Preminuo je 27. januara 1236. godine u Trnovu, zbog čega je crkva upravo ovaj datum ustanovila kao praznik kojim se obeleževa uspomena na njega. Svakog 27. januara, mališani širom Srbije i Republike Srpske dolaze u školu iako nema nastave, uživaju u priredbama koje su vredno spremali mesecima ranije, glume, recituju, diče se svojim umetničkim radovima i pevaju jednu od najpoznatijih himni na srpskom jeziku – "Himnu Svetom Savi".