Izvor: Mondo

Vantelesna oplodnja doniranim polnim ćelijama uskoro će biti moguća i u Srbiji. Prvi uslov je da se formira Uprava za biomedicinu, koja bi sa radom trebalo da počne najkasnije do kraja juna, najavila je danas pomoćnica ministra zdravlja Zorica Pavlović.

Pavlovićeva je Tanjugu rekla da je osnivanje Uprave, u kojoj će postojati svi neophodni podaci i informacije o načinima doniranja, predviđeno Zakonom o lečenju neplodnosti postupcima biomedicinski potpomognutog oplođenja, a da će se do tada vantelesna oplodnja obavljati samo između parova.
Posle formiranja te ustanove, biće moguća i oplodnja doniranim ćelijama.

Kada je reč o tome ko sve može da se podvrgne toj vrsti oplodnje, Zakonom je predviđeno da se mogu upotrebiti donirane jajne ćelije žene ili semene ćelije muškarca, kada nema izgleda da bi do začeća moglo da dođe uz upotrebu polnih ćelija supružnika ili vanbračnih partnera ukoliko nisu venčani.

Prema Zakonu, to se može učiniti i kada su drugi postupci oplodnje bili neuspešni, ili da bi se sprečilo prenošenje neke od teških naslednih bolesti s jednog od roditelja na dete.

Uprava za biomedicinu u izuzetnim slučajevima može dati saglasnost da se reproduktivne ćelije maloletnog lica sačuvaju u banci ćelija i tkiva ukoliko boluje od neke teške bolesti, i kada postoji sumnja da bi njegovo lečenje moglo da uništi njegovu ili reproduktivnu funkciju partnerke.

Prema Zakonu o lečenju neplodnosti postupcima biomedicinski potpomognutog oplođenja, usvojenom prošle godine, donor jajnih ćelija je žena čije se ćelije upotrebljavaju za oplodnju druge žene, dok je donor semenih ćelija muškarac čije se ćelije upotrebljavaju za oplodnju žene koja nije njegova supruga ili vanbračna partnerka.

Zakonom je predviđeno da ministar zdravlja treba da izda dozvolu zdravstvenoj ustanovi koja će obavljati poslove banke reproduktivnih doniranih ćelija u Srbiji, u skladu sa zakonom kojim se uređuje transplantacija ćelija i tkiva.

Takođe je zabranjeno da donor svoje reproduktivne ćelije daje u više ovlašćenih zdravstvenih ustanova, odnosno u više banki ćelija i tkiva.

Kada je reč o obavezama donora, Zakonom je predviđeno da on nema pravne ili druge obaveze prema detetu, koje je rođeno upotrebom doniranih reproduktivnih ćelija.

Zabranjeno je i utvrđivati očinstvo, odnosno materinstvo donora ako je dete začeto takvom vrstom postupka, a podaci o tome ko je donor prema Zakonu predstavljaju službenu tajnu.

Dete koje je na taj način začeto, ima pravo da iz medicinskih razloga zatraži od Uprave za biomedicinu podatke koji se odnose na donora polnih ćelija, kada napuni 18 godina života.

Direktor Instituta za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centa Srbije dr Aleksandar Ljubić ocenio je da će doniranje reproduktivnih ćelija imati veliki značaj za parove koji do sada nisu mogli da reše problem neplodnosti.

Govoreći o dosadašnjim uspešnostima postupka vantelesne oplodnje između parova, Ljubić je rekao da je stopa začeća protekle godine iznosila oko 43 odsto, a porođaja 32 odsto, što je i evropski prosek.

Ljubić je objasnio da je do nedavno Republički zavod za zdravstveno osiguranje finansirao samo jedan pokušaj vantelesne oplodnje, a da je od pre nekoliko meseci grad Beograd odobrio finansiranje i drugog pokušaja za osobe koje imaju prebivalište u glavnom gradu Srbije, što, kako je naveo, znatno povećava šanse za začeće.

Odobrenje komisije za drugi pokušaj do sada je dobilo 113 žena, a kod njih deset već je obavljena ta procedura.

Kada je reč o evropskim standardima, banka reproduktivnog materijala sve učestalija je pojava u mnogim zemljama, a posebno u Danskoj koja je poznata po tome što su njeni stanovnici najveći donori semene tečnosti.