Umesto da uživa u drugoj trudnoći, Valentina Marinović (34) iz Požege provela je sam početak drugog stanja u strahu i neizvesnosti, pošto su joj lekari otkrili agresivan oblik malignog tumora - metastatski sarkom mekog tkiva. Savetovano joj je da prekine trudnoću, međutim odbila je rekavši da želi da pruži šansu svojoj bebi. Porođena je u 30. nedelji, a od tog dana i ona i njena ćerkica započele su najtežu životnu borbu koja i dalje traje.
U martu ove godine, na početku druge trudnoće, Valentini je otkrivena cista na jajniku.
Brzom intervencijom lekara, cista je otklonjena i baš kada je mislila da je ovaj stresan deo trudnoće prošao, saznala je strašnu dijagnozu - da ima agresivan tumor.
Od tada više ništa nije bilo isto.
"Porodila sam se pre nekoliko dana. Ćerkica je odmah prebačena na Odeljenje neonatologije, pošto je rođena prevremeno u 30-oj nedelji. Bogu hvala, sada je stabilno, skinuli su je sa respiratora. Prva tri-četiri dana bila je u jako kritičnom stanju. Nisam znala na koga pre da mislim - da li na nju, da li na sebe ili na jendogodišnjeg sina koji je daleko od mene dok sam ja u Beogradu”, kaže ova uplakana majka.
Nada u inostranstvu
Odmah po saznanju da ima tumor, lekari su predložili Valentini terapije i lečenje na Odeljenju onkologije.
Ipak, odlučila je da ne sedi skrštenih ruku dok prima hemioterapije, pa je istraživala i slala informacije o svom trenutnom stanju klinikama u Evropi i Americi.
"U kontaktu sam sa klinikama u Turskoj i Nemačkoj. Poslala sam svoje nalaze i u Ameriku, prosto da mi tamošnji lekari i naučnici kažu da li postoje još neke inovativne metode, tako da čekam odgovor. Do tada, hemioterapija u Srbiji mi je neizbežna, ali ne želim da ostanem samo na tome i da odustanem", kaže nam ova hrabra majka.
Rečeno joj je da će biti operisana, međutim trenutno stanje njenog organizma nije najbolje.
“Imam tumor rasut svuda po organizmu. Objasnili su mi da on ostaje mahom na kostima, a ovde kod nas zračenja nisu adekvatna za određene regije”.
Ništa nije ukazivalo na tumor
I dalje se pita kako je moguće da ništa nije osetila, niti da su lekari uočili prilikom utvrđivanja trudnoće.
"Osam meseci je razmak između prve i druge trudnoće. Išla sam redovno na kontrole i ništa nije ukazivalo da postoji neki problem. Sve je krenulo od ciste na jajniku koja jeste bila sumnjiva jer je to bila 'cista sa pregradama, sa različitim sekcijama'".
Dok je čekala nalaz, pozvali su je sa klinike za prenatalni test i rekli da test ni treći put nije mogao da se uradi.
"Rečeno mi je da postoji nešto maligno. odmah sam rekla suprugu da sigurno imam tumor jer šta bi drugo moglo biti. Nažalost, posle dve nedelje moje sumnje su se potvrdile".
Od tada, kroz njenu glavu prolazile su mnoge stvari, a posebno je bila zabrinuta da li će izgurati trudnoću do kraja.
"U tridesetoj nedelji su me porodili, beba je imala 1.300 grama, zbog čega je u inkubatoru. I ostaće u njemu sve dok ne dostigne određenu težinu, sigurno nekih dva meseca. Jedno dete mi je u Požegi, drugo je ovde, ne znam ni sama gde ću i šta ću. Najvažnije mi je da je ćerka sada dobro. Kad se samo setim da su mi govorili da ne treba da se premišljam oko prekida trudnoće. Doživela sam nervni slom bukvalno. Bila sam preplavljena emocijama, osećala sam se kao u nekom vakumu. Rekli su mi da to dete neće biti kako treba, da može da se rodi sa genetskim poremećajima, nerazvijenim organima… Pa su pričali kako imam tumor u celom stomaku, da je dete okruženo tumorom… Svašta sam čula. I onda sam malo prodrmala glavu i izgovorila: 'Ja ću ovu trudnoću zadržati".
Odlučila je, dodaje, da primi prvu terapiju.
“Govorila sam sebi da moram izdržati do 30. nedelje, da bih primila dve hemioterapije. I tako je i bilo. Sada je sve na njoj, da se izbori za život, a meni bitka tek predstoji”, kaže naša sagovornica.
"Beba me spasila"
Veruje da ju je upravo beba spasila.
"Niko nije mogao sa sigurnošću da tvrdi odakle je tumor krenuo i sve sam saznala upravo zahvaljujući bebi. S obzirom na to da je dete sve vreme bilo zdravo, nisam mogla jedno zdravo živo biće da ubijem ili da mu uskratim život. Pa šta će onda tek biti sa mnom?", pita se ona.
Njena najveća želja je da bude uz svoju decu, da ih gleda kako odrastaju i da sa porodicom dobije priliku za budućnost.
Za dalje lečenje Valentine Marinović neophodno je prikupiti 150.000 evra (hemioterapije, lekove, dijagnostičke procedure, zračne terapije, operativni zahvati i drugi medicinski tretmani u inostranstvu).
Pomozimo ovoj mladoj, hrabroj majci da dobije šansu da pobedi bolest.
Nova s/Yumama