Epiziotomija je hirurška intervencija u predelu između vagine i anusa, dela koji se zove međica ili perineum. Radi se neposredno pred sam izlazak bebe kako bi olakšao njen prolazak kroz vaginu.

Nekada se epiziotomija radila rutinski, kako bi ubrzala porođaj i prevenirala spontano pucanje međice, naročito tokom prvog porođaja, jer se verovalo da će rez da zaraste lakše nego kada međica spontano pukne. Međutim, poslednjih godina to više nije praksa. Mnoga istraživanja su pokazala da ne postoje jaki dokazi da epiziotomija zaista pruža bilo kakvu "zaštitu" tkiva i mišića, a da procedura zapravo može da uzrokuje probleme. Iz tog razloga Američki kongres akušera i ginekologa doneo je odluku da se epiziotomija više ne radi ruitinski.

Kako se radi epiziotomija?

Ukoliko se vaš akušer odluči da vam uradi epiziotomiju, prvo ćete dobiti injekciju sa lokalnim anestetikom koja će 'ukočiti' međicu. Neposredno pre nego što izađe beba, hirurškim makazama pravi se mali rez na perineumu (ponekada ako je perineum već ukočen i izdužen zbog pritiska bebine glave, ili porodilja već ima epidural, lokalni anestetik se ne daje).

Nakon porođaja, dobija se još jedna doza lokalne anestezije da bi vaš perineum bio potpuno neosetljiv, kako bi babica ili akušer mogli bezbolno da vas ušiju.

Kada je epiziotomija neophodna?

Postoji nekoliko situacija u kojima epiziotomija može da bude od pomoći.

- Ako je beba veoma velika i akušeru je potrebno više prostora kako bi izvukao bebu tokom porođaja ili kako bi koristio forceps. 

- Ako dođe do komplikacija ili je u pitanju hitno medicinsko stanje, poput zastoja rada srca i neophodno je da se beba rodi što pre.

Kako da budete sigurni vam nije potrebna epiziotomija?

O ovoj temi neophodno je da ranije razgovarate sa vašim ginekologom. Pitajte ga koliko često i u kojim slučajevima on radi epiziotomiju i kako on može da vam pomogne da je izbegnete. 

Negativne posledice epiziotomije?

Istraživanja su pokazala da su se žene, kojima je međica spontano pukla, oporavile za isto ili čak manje vremena od onih koje su imale epiziotomiju.

Žene kojima se radi epiziotomija imaju tendenciju da izgube više krvi tokom porođaja i da trpe više bola u toku oporavka, kao i da čekaju duže do prvog ugodnog seksualnog odnosa.

Epiziotomija, takođe, povećava rizik od infekcije, a jedna nedavna studija je pokazala i da žene kojima je ova procedura rađena tokom prvog porođaja, imaju veći rizik da dođe do spontanog pucanja tokom drugog porođaja.

Kako izgleda oporavak?

Perineum, odnosno međica je veoma osetljivo područje i potrebno je vreme da rana od epiziotomije zaceli. Konci od epiziotomije se ne uklanjaju nego ispadaju sami u narednih nekoliko nedelja nakon porođaja, tako da je to nešo na šta bi trebalo posebno obratiti tažnu, odnosno pratiti da li su ispali. 

Neke žene u toku prvih nedelju dana osećaju blagi bol ili zatezanje, dok druge taj osećaj mogu imati i nekoliko meseci u zavisnosti od toga koji je bio stepen pucanja odnosno veličina rane i broj šavova.

U tom periodu važno je hladiti to područje kako ne bi došlo od oticanja.

Kada je bezbedno imati seks posle epiziotomije?

Vaš perineum bi trebalo u potpunosti da zaceli nakon šest nedelja nakon porođaja. U tom periodu radi se i obavezan ginekološki pregled, pa ako vaš ginekolog kaže da je sve uredu, onda možete da imate seksualne odnose.

U početku ćete se možda osećati stegnuto i biti pomalo u strahu, ali pokušajte pre odnosa da se istuširate, opustite, ostavite dovoljno vremena za predigru i pronađite pozu koja vam odgovara.

Imajte na umu da dojenje, odnosno laktacija smanjuje nivo estrogena potrebnih za stvaranje prodnih lubrikanata, pa će vam možda biti teže prilikom penetracije.

Ukoliko svi ovi problemi ne prođu ni nakon šest nedelja, ili i nakon što prestanete da dojite, obratite se svom ginekologu.