Mnoge mame trudnoću i porođaj doživljavaju odvojeno od iskustva dojenja, međutim način na koji žena rađa dete i te kako može uticati na kasnije dojenje...
U toku trudnoće, glavne brige budućih mama uglavnom su vezane za bebin razvoj i predstojeći porođaj. Zamišljate kako će vaša beba da izgleda, da li će porođaj biti isuviše bolan, da li će dugo trajati, da li da se odlučite za epidural ili ipak ne...
Međutim, ono o čemu većina trudnica ne razmišlja jeste to da mnoge porođajne intervencije mogu imati uticaja na mnogo više stvari osim na sam porođaj. Intervencije koje se čine sasvim bezazlenim kasnije mogu uticati na dojenje.
Naravno, to ne znači da će zaista tako biti, već da se povećavaju šanse za to, pa je bolje da budete pripremljene.
Evo devet porođajnih procedura koje mogu da utiču na uspešnost dojenja:
Indukcija
Indukcija je ponekad neophodna, ali važno je znati da bebe koje se na ovaj način rode mogu imati problema da efektivno sisaju.
Indukcija se najčešće izaziva sintetičkim oksitocinom, koji se još naziva i drip. Reč je o koncentrisanoj sintetičkoj formi oksitocina, prirodnog toksina koji tera matericu na kontrakciju. Dat preko intravenoznog dripa, on brzo deluje i dovodi do kontrakcija koje mogu da budu jače od kontrakcija prirodnih trudova. Problem je, međutim, to što sintetički oksitocin ne deluje potpuno isto u telu kao običan oksitocin. Naime, njegovi uticaji mogu da traju i nakon porođaja. S obzirom da je oksitocin jedan od glavnih hormona koji reguliše laktaciju, uspešnost dojenja može biti u opasnosti. Dakle, šta možete da učinite?
Koristite prirodne načine stimulacije porođaja, ali što je najvažnije, budite strpljivi! Ne pristajte na indukciju bez jasnih medicinskih dokaza da ste vi i vaša beba u opasnosti ukoliko se trudnoća nastavi. Samo zato što je očekivani termin porođaja prošao ne znači da beba treba i mora da bude rođena odmah. Predviđeni termini porođaja su uglavnom netačni, jer beba ne mora uvek da bude rođena u 40. nedelji, već u razmaku između 37. i 42. nedelje.
Asistirani porođaj
Asistirani porođaj nastaje u situaciji kada je neophodno pomoći da se porođaj završi i beba rodi, a najčešći razlog je zastoj bebe u porođajnom kanalu.
Ovakva intervencija se radi uz pomoć forcepsa - instrumenta koji se stavlja na bebinu glavicu, kako bi se izvukla napolje. Iz tog razloga, kod bebe se nakon porođaja forcepsom mogu videti manje ogrebotine, koje nestaju posle par dana, ali se takođe može javiti i kratkotrajna paraliza nerava na licu.
Upravo zbog toga, ovim bebama može biti teško da nađu odgovarajući položaj, bez obzira kako su pozicionirane na dojci, a pokreti vilicom tokom hranjenja mogu biti izrazito bolni.
Ukoliko ste u mogućnosti da birate položaj u kome možete doneti svoju bebu na svet, najbolje je da to bude stojeći položaj. Takođe, studije su u više navrata pokazale da dule mogu da smanje učestalost asistiranih porođaja.
CTG (kardiotokografija)
CTG podrazumeva grafički prikaz aktivnosti srca ploda i aktivnosti mišića zida materice tokom trudnoće i tokom porođaja.
Iako ne postoji studija koja je dokazala da postoji veza između elektronskog nadzora fetusa (CTG) i problema sa dojenjem, CTG povećava rizik od asistiranog porođaja i carskog reza, koji mogu direktno da utiču na uspešnost dojenja.
Pored toga, unutrašnje praćenje podrazumeva da se elektrode postavljaju na bebinu glavu, što baš i nije prijatno za nju, s obzirom da elektrode mogu da izazovu krvarenje i infekcije, što zauzvrat kasnije može izazvati nelagodnost pri dojenju.
Infuzija
Kada buduća mama primi previše tečnosti putem infuzije, postoji rizik da celo telo otekne, uključujući i grudi, što može otežati laktaciju.