- Praznici zbog preterane stimulacije i gubitka rutine mogu da budu veoma neprijatni i teški za decu sa autizmom.
- Otac dečaka sa autizmom otkriva šta možete da uradite kako bi porodična okupljanja za praznike bila prijatnija za neurodivergentnu decu.
Znamo da je autizam specifičan po mnogočemu. Znamo i da su osobe s autizmom, pa tako i deca, izrazito senzorno osetljivi i ne mogu lako da podnesu prejaka svetla, preglasne zvuke, prekomerne taktilne senzacije... Osim toga, ne vole promene u rutini, kao ni bilo kakve promene. Sve u svemu – jasno je da je period praznika za njih izrazito i prekomerno buran.
Jedan tata po imenu Dejvid Kou je za portal Yahoo podelio svoj doživljaj i savete za sve one koji se nađu u blizini ili ugoste autistično dete. Sve je teže kad su daleko od kuće, kaže on, jer je sve drugačije. Rutine su za neurodivergentne osobe vrlo važne, ali znamo da praznici ne poštuju rutine.
Evo šta je ovaj tata savetovao.
Proverite unapred
Najvažnija stvar je: Ako imate porodicu ili prijatelje koji će vam doći u posetu sa autističnim detetom ili detetom koje je na neki drugi način neurodivergentno, proverite sa roditeljem ili starateljem pre njihovog dolaska kako biste razumeli kako da pružite podršku njihovom detetu, kao i saznali sve moguće okidače. S razlogom se zove autistični spektar - baš kao i neurotipične osobe, autistične osobe su među sobom različite, a podrška koja im je potrebna također se razlikuje.
Izuzetno je važno ranije ih kontaktirati i pitati kako možete da pomognete, posebno zato što roditeljima takvog deteta nije lako da nešto "zahtevaju". Čak i vrlo samouvereni roditelji to teško i nerado čine sami. Kada neko pokrene taj razgovor, to može da ublaži pritisak.
Važno je da znate da neka neurodivergentna deca mogu da imaju vrlo bezazlene okidače. Na primer, ako moj sin čuje: "Jesi li dobro?" u bilo kojem kontekstu, odmah se uzruja i udariće glavom o bilo koju površinu koju može da pronađe. Nekada je u takvom stanju da moram fizički da ga obuzdam kako bih ga sprečio da se povredi.
Planirajte senzorno preopterećenje
Porodična okupljanja mogu da budu užurbana, glasna i preopterećujuća za neurodivergentnu decu, što ponekad može da rezultira senzornim preopterećenjem. Iako možda to nije bilo planirano, možda bi bilo mudro prekinuti ili skratiti posetu. Ako neurodivergentno dete dolazi kod vas u posetu, nije zgoreg da imate spreman miran i zatamnjen prostor odvojen od ostatka ljudi, gde neko ko je preopterećen može da se povuče i "resetuje".
Kad razgovarate s roditeljima takvog deteta, možete takođe da pitate postoje li neke igračke, predmeti ili slično što detetu može da pomogne da se reguliše.
Prilagodite svoja pravila o ekranima
Dečje glave zabijene u ekran poslednja su stvar koju neko želi tokom porodičnog okupljanja. Ali kada je sve - od njihove rutine do njihovog okruženja - izvan njihove kontrole, tablet s poznatim stvarima na njemu neurodivergentnoj deci daje nešto što mogu da kontrolišu. A to im može pomoći da ostanu regulisani. Za takvu decu ekrani su nekad deo rutine.
Budite fleksibilni
Svi imamo vizije kako treba da izgleda naš porodični odmor, a roditelji dece s intelektualnim poteškoćama posebno su svesni kako izgleda suočavanje sa vrlo drugačijom vizijom roditeljstva. Ali kompromis sa tradicijom u koji se mogu uklopiti svi može da bude prijatan i daleko bolji od neizbežnog sloma koji će nastati zbog prisiljavanja na nešto.
Fleksibilnost je važna i kada je u pitanju hrana. Kad god idemo kod nekoga na obrok, donosimo sigurnu hranu za našeg sina jer inače jednostavno neće jesti. Nemojte se uvrediti ako ne mogu da jedu istu hranu kao drugi. Pitati unapred koja je ta specifična sigurna hrana i imati nešto od nje, ako je moguće, biće sjajno.
Budite ljubazni
Uvek će postojati određeni članovi porodice koji ne mogu drugačije, nego ukazuju na ponašanja koja doživljavaju kao drugačija ili čudna. Budite član porodice koji ističe da je drugačije jednako valjano. Možda se čini malo, ali je toliko važno. Jedan spoljašnji faktor koji može znatno da oteža roditeljstvo je osećaj tuđe osude pri pokušaju ublažavanja sloma. U tom trenutku, roditelj bi trebalo da se usredsredi na primenu taktika koje pomažu da se dete umiri, ali ako osećamo osudu, to samo pogoršava situaciju.
Znam da je ovo puno. Ali efikasno roditeljstvo neurodivergentnog deteta je - puno i dobro nam dođe sva podrška koju možemo da dobijemo. Dobra vest? Već činite najvažniju stvar koju možete da učinite kako biste podržali neurodivergentnu decu u svom životu - a to je jednostavno ulaganje truda.
U foto-galeriji pogledajte i najlepše citate o porodici:
BONUS VIDEO:
Izvor: miss7mama.24sata.hr/YuMama