"Moj partner i ja imamo dvogodišnjeg sina i oboje radimo puno radno vreme. Kada smo oboje kod kuće, većina roditeljskih obaveza pada na mene. On ne kupa našeg sina, ne čisti za njim, nikada mu nije odsekao nokte, prao zube, vrlo retko se dešava da mu on napravi ručak. U ovom momentu sam toliko ljuta jer, svaki put kada razgovaramo o tome, ništa se ne promeni. On se lepo igra sa sinom i super se slažu, ali poslovi su svi na meni. Kako da ga podstaknem da radi više? "

Sigurno ste svesni da niste sami u ovoj situaciji i da se ovakav scenario javlja u mnogim porodicama. Naravno, svaka porodica je posebna na svoj način i svi imaju svoje ustaljene navike, ali briga o detetu bi trebalo da bude zajednički posao.

Kako da podstaknete partnera da se uključi?

1. Razgovarajte

Sigurni smo da ste već vodili neku vrstu razgovora na tu temu, koja nije urodila plodom. Važno je da pronađete put kojim će vaš razgovor ići, a da zapravo donese neku vrstu promene.

Jedna od najčešćih barijera je kritikovanje partnera. Druga potencijalna barijera mogu biti njegovi strahovi i nesigurnosti. Mnogi muškarci kao uzora imaju svog oca, te se ponašaju u skladu sa tim. U svakom slučaju, šta god da je u pitanju, važno je pronaći način na koji razgovarate i rešavate probleme.

2. Podelite obaveze

U porodičnoj terapiji, često se porodica poredi sa mašinom - ili funkcioniše zdravo ili ne. Kako bi se promenio nezdrav način funkcionisanja, jedna osoba treba da započne proces promene, što potom mora uticati na drugu osobu. Razmotrite na kom polju možete napraviti prvu promenu. Recimo, kažite da od sada ne možete da budete odgovorni za prljavo posuđe. Ovo, naravno, zahteva dobru komunikaciju, jer mu morate dati do znanja šta da očekuje. Razmotrite dobro odakle možete početi.

3. Menjajte sistem

Poenta je da partner i vi radite zajedno i stvorite strukturu u kojoj ćete zajedničkim snagama održavati svoju porodicu.

Prvi korak je da budete potpuno jasni šta se sve obavlja u kući, naročito kada su u pitanju deca. Napravite spisak zajedno i promislite o tome šta ova druga osoba radi, a da to ne primećujemo. Sledeći korak je podela i odluka ko će biti zadužen za koju obavezu.

U porodici je razgovor vrlo važan. Ključ je da nastavimo da radimo na svom odnosu, da pronađemo načine da se poštujemo, radimo zajedno i prihvatimo nivo haosa i nedostatka balansa. Uživajte u zajedničkoj vožnji.