Moja ćerka je uvek imala mnogo drugara, vrlo je komunikativna i svi su je obožavali. Otkako je krenula u vrtić, pa kasnije i u školi, bila je vrlo društvena.

Kažu da razvod mnogo utiče na decu. Apsolutno se slažem i naš primer to potvrđuje. Suprug i ja smo se razveli dok je ona bila peti razred osnovne škole.

Iako smo ostali u pristojnim odnosima zbog dece, ovo je imalo ogroman uticaj na Jelenu. Povukla se, nekako ućutala, slabije se družila.

Verovali smo da je to prolazno, ali se sve više činilo da je naša ćerka anksiozna.

Trudili smo se na sve načine da je oraspoložimo, da pričamo sa njom o tome šta je muči, da provodimo oboje što više vremena i sa njom i sa njenim mlađim bratom.

Nekad se činilo da je srećna, bilo nam je lakše, ali su posle usledili tužni i usamljeni momenti. Nekako je bila uplašena. Razmišljali smo šta da radimo i kome da se obratimo, jer se sad već činilo da postoji problem.

Jednom sam sasvim slučajno čula kako plače sama u sobi. Pitala sam je odmah o čemu se radi. Naravno da je pokušavala da prećuti, da govori kako nije ništa, ali sam uspela da je ubedim da će joj biti lakše i da ću joj pomoći ma šta da je u pitanju.

Tada mi je ispričala kako je određena grupa dečaka i devočica iz njene škole bila vrlo neprijatna prema njoj. Kako su saznali da su joj roditelji razvedeni, stalno su je ismevali, govorili joj ružne reči. Naš razvod bio je glavna tema u njihovom društvu. Ona se tako povlačila, bila je tužna i usamljena. Imala je par dobrih drugarica, ali pored svega što su joj slali i objavljivali na društvenim mrežama, ona se osećala mnogo loše.

Reagovali smo odmah. Odgovor nastavnika bio je prosto 'Pustite ih, dečja posla, proći će ih'. Nakon moje histerije nastavnica je pristala da popriča sa decom.

Nije tu bilo mnogo efekta, nastavili su sa tim, samo suptilnije, sve dok nisam direktno kontaktirala sa roditeljima tih nekoliko dečaka i devojčica.

Hvala bogu, roditelji su bili vrlo prijatni i svi su odmah reagovali. Takvo ponašanje dece je prestalo. Nisu je više ismevali.

Ona je i dalje ostala pomalo tužna, jer razvod sigurno ne može biti jednostavan za dete. Ipak, kako su te stvari na društvenim mrežama prestale, tako je ona bila sve radosnija, nasmejanija i vidno opuštenija.

Mi smo uspeli da nekim relativno lakšim putem rešimo problem, ali sam sigurna da ovakvog ponašanja ima mnogo. Nisu to samo 'dečja posla'.

Anonimna mama za Yumama.com

Tekst je objavljen u sklopu projekta koji je sufinansiran iz budžeta Grada Beograda, Gradske uprave grada Beograda, Sekretarijata za informisanje.

Pročitajte i...