U okviru laboratorije u Dečjem istraživačkom institutu Sijetla, devojčica Megi od 22 meseca igrala se šarenim puzlama.

Iznenada, istraživač Sara je uperila prstom u jedan ugao sobe i pozvala devojčicu da pogleda. Odmah se odazvala. Nakon toga, devojčica je dobila druge igračke. I tada, kada su je prekinuli, odmah je reagovala. Treći put, Megi je dobila tablet da se igra, međutim, na isti poziv nikakve reakcije nije bilo. 

Istraživači bi voleli da prouče ovakve vrste reakcija, kako bi odredili koje dete ima tendenciju da razvije zavisnost od digitalnih uređaja. Kreirali bi određeni broj pitanja koja bi pedijatri širom zemlje postavljali roditeljima kako bi otkrili potencijalnu zavisnost mališana. 

Za ovako malu decu poput Megi, ignorisanje odraslih nije uobičajeno. 

Vođa studije i direktor istraživačkog instituta Dimitri Kristakis je rekao: "Pokušavamo da uočimo šta su zaista jaki instinkti kod njih. Ovo je znak da, šta god oni radili, to postaje jače od prirodnog instinkta."

Studija koju najavljuju započeće se u aprilu, a uključiće praćenje 200 mališana uzrasta između 18. i 24. meseca. Očekuje se da će ispitivanje trajati dve godine. 

Mnoge porodice se muče sa pitanjem koliko je to vremena pred ekranom mnogo. Svi se fokusiraju na brojanje sati, dok Dimitri želi da prouči da li to utiče na decu u smislu da prestaju da reaguju na glas roditelja, da li će se odazvati za večeru, da li uređaji utiču na njihov san.

Dimirtri vidi najveći problem u ranom detinjstvu. "Najvažnije je da primetimo da li postoji alat za uočavanje rizika od zavisnosti. To će svakako pomoći i narednim studijama da razviju najbolji način prevencije, ali i tretman lečenja", dodao je.

Do druge godine, deca u Americi provedu više od tri sata pred ekranom. Upravo iz tog razloga, Američka akademija pedijatara napravila je vodič koliko vremena, u zavisnosti od uzrasta, deca treba da provode pred ekranima. U skorije vreme, istakli su i to da mala deca koja provode tri ili više sati pred uređajima, mogu stvoriti vrlo nezdrav život.

Ipak, kako za odrasle, tako i za decu, ovo uopšte nije jednostavno, s obzirom na to da su uređaji tako dizajnirani da izazivaju zavisnost.

Deca u proseku sa omiljenom igračkom provedu 20 do 30 minuta dnevno. Jasno je da mališani sa telefonima, tabletima i slično provode mnogo, mnogo više vremena.


Digitalni detoks: Nove medote psihologa u lečenju zavisnosti od uređaja kod dece. Foto: Shutterstock

Na Centralnom univerzitetu u Mičigenu, psiholozi Sara Domof i Larisa Niec adaptirale su decenijama staru porodičnu terapiju kako bi naučili roditelje da ograniče korišćenje uređaja. PCIT terapija stavlja akcenat na interakciju, odnosno na pristup koji se koristi kod bihejvioralnih problema kod dece, kako bi se izgradila jaču veza sa roditeljima. 

Tehnika je fokusirana na jačanje veze između roditelja i dece, ali i na umeće efektne discipline. 

Prvo se praktikuje kod kuće, a potom pod budnim okom terapeuta, koji posmatra interakciju kroz neprozirno staklo.

Psiholozi ističu da se PCIT terapija po prvi put koristi za ograničavanje korišćenja ekrana. 

Prvi korak je povezivanje i stvaranje lepe atmosfere pune ljubavi, gde deca znaju da su u centru roditeljske pažnje. Nakon toga, postavljanje ograničenja može da dođe u obzir.

Upozorenja poput "Okej, sada je vreme da počnemo sa drugim aktivnostima", mogu pomoći. Tako će roditelji na prirodan način zaustaviti ono čime se dete bavi, i lakše će ih odvojiti od toga.

Oni koji su koristili njihov program bili su vrlo zadovoljni rezultaima. Nakon terapije, deca nisu bila agresivna i ljuta kada im se oduzima uređaj, već su, bez protesta, nasmejano prihvatala neku drugu aktivnost koju su roditelji predložili.

Dimitri Kristakis uporedio je ovu zavisnost sa alkoholizmom, za koji samo neka deca mogu imati genetsku predispoziciju. "Ključna razlika je to što, u odnosu na zavisnost od raznih supstanci, ovome su izloženi svi, a naročito deca u zaista mladom uzrastu", istakao je. 

Svakako, nije poenta ni u potpunom odbacivanju uređaja. On stavlja akcenat na identifikovanje onih mališana koji su skloni razvijanju zavisnosti. "Određivanjem populacije koja je u velikom riziku pomoći će roditeljima da ranije reaguju."

Zapratite nas i na Instagramu!