Život je poznatu hrvatsku spisateljicu i kolumnistkinju Martinu Mlinarević Sopta nagnao na stvaralaštvo prepuno iskrenosti. Žena koja je napisala nekoliko knjiga, koja je preživela karcinom i žustro stala u borbu za ženski rod, najnoviju knjigu "Bukača" posvetila je svojoj ćerki. Dubokim i potpuno iskrenim rečima upućenim prvenstveno svojoj, ali i svim drugim devojčicama sutrašnjce, Martina je ostavila snažnu poruku da su važne, da mogu sve, da su jake, da budu baš ono što jesu. Dirljiv i duboko iskren tekst kojim je ova mama posvetila svoje najnovije delo prenosimo vam u originalu.

"Ostavljam ovu knjigu tebi i svim djevojčicama ovih uskogrudnih, zakržljalih meridijana, što sami sebe zovu najdomaćinskijima na svijetu, jer nikud nisu pomakli; Niđe takve duše pa se duše u krvi pobiju, genocidom; i niđe takvih divnih ljudi, što duže žive kad nekome više napakoste; đe brat s bratom ne razgovara ni o Božiću, zbog mrginja takozvane međe.

Što uloške u granapu u fišek zamotaju da se, gluho bilo, ne vidi; što policiju zovu ako je u komšije muzika preglasna, a ako komšija ženu od zid šamarima rastavlja, šuti bona, to nije tvoja stvar.

Ostavljam ti "Bukaču", jer itekako je tvoja stvar. Sve što ti kažu da ne bi trebalo da bude, jer vidi jebiga, žena si.

Tvoje je da klimaš, i šutiš, izrodiš, i nakuhaš, spereš spermu niz noge, i još tri veš mašine pritom.

Ništa to nije tvoje i samo tvoje je ono što ti odlučiš da će biti.

Čitaj i obrazuj se, leti i ne zaustavljaj se. Pleši i uči jezike dalekih naroda.Približi svijet u svoju avliju, ali nek ti avlija nikad ne bude mjera.Širi krila i širi ruke, širi svjetonazore, iširi tange ko zastavu na štriku pred komšilukom. Dok ti broje ljubavnike, ti samo ljubav broji.

Neka zemlja u tebi vijori jedinu zastavu slobode i nek ti bude dom gdje god kofer spustiš.

Neka ti glas ne služi samo za pjevanje pod tušem i nadglašavanje s jaranicama na kavama gdje se olajavaju drugi; Ne olajavaj druge. Glas tvoj neka je jeka iznad plavih brda, koji sedam puta ponavlja ono što je važno, u kriku, i sedam je malo u slijepom mraku gluhonijemih, malo za ono za šta se boriš.

A bori se uvijek, srcem na reveru i svim nepovoljnim okolnostima unatoč. Protresi ustajalost potresom, poteci brzacima, kupaj se u Trebizatu. Vjeruj u svoje odluke, ne boj se svojih snova, nadleti farizeje što će navijati da padneš, svaki put kad se u nepoznato otisneš;

Stremi ka oblacima i ne dozvoli da ljudska zloća u tebi zloću načini. Loše se ne može lošim isčistiti. Slušaj dobru muziku. Tati pošalji razglednicu. Meti ispred svoga praga. Prvo ispred svoga praga. Istinom.

Ostavljam ovu knjigu tebi i djevojčicama sutrašnjice - vjeruj, nije dovoljno da utrpaš potkošulju da bi se spasio svijet. Naprotiv, iskrvari i budi ranjena, vodi bitke, prokazuj lopove i zločince, osvajaj vrhove, sjedi na hladnom betonu i na rubu oceana.

Ti si svijetu potrebna."

Ostavljam ovu knjigu tebi i svim djevojcicama ovih uskogrudnih, zakrzljalih meridijana, sto sami sebe zovu...

Posted by Martina Mlinarević Sopta on Sunday, November 10, 2019