Ako ste majka deteta koje se na bilo koji način nosi sa poteškoćama bilo u ponašanju ili učenju, znajte da niste same. Najvažnija lekcija koju sam naučila otkad je naša srednja kćer krenula u školu je sledeća: mama, slušaj svoju intuiciju, svoj unutrašnji glas, ti znaš šta je najbolje za tvoje dete.

Naša borba nije toliko ozbiljna, ali svejedno, suočavamo se izazovom koji se zove blaži oblik poremećaja koncentracije i pamćenja. Bežanje od tog problema, njegovo izbegavanje ili ono klasično "mom detetu nije ništa" nikada nisu postojali kao opcija. Kada imaš dete koje je toliko bistro, puno energije, činiš sve da iskaže svoj potencijal. Međutim, takva deca imaju neki svoj put, svoj tempo. Uz pomoć onih koji znaju kako da mu pomognu i uz pomoć "najveće moći" koju poseduje roditelj (ljubav) napredak je neminovan.

Lepo je čuti reči logopeda: "Ona je kao zrak sunca. Kada je vidim, ulepša mi dan. Prepametna je, nemate čega da se bojite". Međutim, nije lako gledati svoje dete dok se muči sa čitanjem, ali verovatno je najlepša nagrada čuti reči pohvale od strane učiteljice: "Samo neka tako nastavi. Može biti najbolja učenica".

Iza svega toga se kriju žrtve, poseban dnevni raspored kojem se prilagođavaju svi ukućani zahteva strpljenje. Bilo je i puno suza, nervoze, neznanja, predrasuda, neprospavanih noći, čitanje literature na tu temu. Vremenom sam shvatila da ja duboko u sebi znam šta je njoj (i nama) potrebno: ona je dete kome su između zadataka potrebne pauze, potreban joj je neopterećen raspored, vapi za ohrabrenjem i bodrenjem, nervoza i pritisak je zbunjuju još više. Odustali smo od plesa, a strani jezik ostavili za kasnije. Sa velikim bolom i krivicom, shvatili smo da jurnjava i prilagođavanje nekom trendu, ovde u Grčkoj (gde živimo), nama, njoj nije ni od kakve koristi. Ja sam francuski naučila sa 22 godine, grčki sa 30, tako da u životu imaš vremena da naučiš puno stvari, samo ako želiš. Za sada, prioritet su ona i škola. Ne znam kako to drugima zvuči, ali smo kao roditelji napokon osetili veliko olakšanje, a rezultati su sjajni. Kada joj je koncetracija optimalna, ona bukvalno "leti", sve svoje zadatke obavi bez velikog napora, ali kada nije, e onda stupa na snagu ono što mi majke najbolje znamo: ljubav, strpljenje i intuicija.

Znam da tada sve mora da "stane", moramo da se prilagodimo njoj, da joj damo vremena: ima tu puno ponavljanja, pauza, ohrabrenja. Takođe, razumevanje i saradanja od strane nastavnika i škole su neophodni.

Nikada nemojte pokušavati da utišate vaš unutrašnji glas, on najbolje zna šta je najbolje za vaše dete. Ne obazirite se na uspeh, sposobnosti, raspored, dostignuća druge dece niti roditelja. Svako dete je druga, posebna, jedinstvena priča i samo uz pomoć naše ljubavi ono može da procveta i zamiriše kao najlepši cvet.

Dora, mama troje mališana, autorka bloga Happychezmoi.blogspot.rs