Moje drugarice su pušači.

Ah, muka!

Naročito kad imate klince. I kad biste da popijete kafu negde u tržnom centru.

Zatvorenom prostoru.

Kafiću.

A klinci su sa vama.

Zapravo, ovde i nije reč o cigaretama. Već samo o deci. Maloj, glasnoj, nestrpljivoj, vrlo glasnoj i nemirnoj.

Ali, izvinite. Svi smo to bili nekada. Neki se ne sećaju, pa verovatno zbog toga prave problem tamo gde ga nema.

Tamo gde su deca.

Nestrpljiva, glasna i nemirna.

Još gore je što vam to neće reći. Nego će vam svojim postupcima staviti do znanja.

Kao nama večeras.

Nas četiri i naše četvoro dece. Godina jedna, dve, tri i šest.

Ekipa snova. Plus gladna. Plus vesela, upravo izašla iz igraonice.

Četiri majke sa svojim potomcima, ulaze u kafić. Neke da zapale cigaretu, neke da im prave društvo.

Plaši me i nervira pogled konobara koji se jedva suzdržava dok nam prilazi. Pita nas šta ćemo da popijemo, a iz očiju mu čitam - hoćete li brzo da se poslužite i izađete?

Donosi nam piće i servira ga uz najhladniji pogled na svetu. Klinci sve bučniji. Veseli. Traže sok. I one kifle što smo im malopre kupili u pekari. Pa hajde, to su deca, neka grickaju, dok mi posrčemo nes.

Ali avaj, hoće deca i jogurt. Baš taj koji prosipaju posle dva gutljaja. Brzo brisanje vlažnim maramicama, mali su i brzi kao munje.

Drugarica briše jogurt sa stolice, ja snimam ponovo pogled konobara mrguda. Sve mi je jasno. Prilazi nam i sipa u čašu preostalo piće. Odmerava dokle smo stigli sa kafama.

Ludim.

Tražim knjigu utisaka. Kažem drugarici da zaboravi na bakšiš i namerno u svoju šoljicu ubacujem prljave vlažne maramice.

Hoćeš Kevi da se zameraš? Kad si se rodio bio si punoletan? Nisi kakio u pelenu? Bio musav posle doručka?

Ok.

Kažem Boletu i Nađi da budu još glasniji, Mila i Veljko su ionako još uvek mali. I super bučni.

Odlično, ofanziva!

Skakućemo po separeu i proslavljamo ovaj zajednički izlazak.

Volim svoje žene. Volim našu decu. Volim što smo svi bučni i što nam je život već godinama igraonica.

I, konobaru, želim ti blizance, i bučnu ženu, i da ti klinci ne idu u vrtić, nego da ih ti čuvaš kad se vratiš sa posla.

I da ti svakoga dana prosipaju mleko i sok po dvosedu, da kake više puta dnevno pa da radiš samo za pelene i vlažne maramice… Pa da se raduješ kad ti ekipa ko moja uđe u kafić, jer to znači da će napraviti veliki račun.

Htela sam da pišem upravi kafića, ali sam se, vozeći do kuće, glasno smejala našem izlasku.

Da naučimo konobara toleranciji.

Da se smeška kao ja dok pišem ove redove.