Setite se fotografija koje ste slikali u poslednjih godinu dana i recite šta na njima vidite. Verovatno imate tonu fotografija na kojima su isključivo vaši mališani u raznim pozama, na raznim mestima. Na po kojoj fotografiji je i vaš partner, a samo na nekoliko slika ima i vas i, naravno, te slike nerado pokazujete. Ako ste i vi, kao većina mama, nezvanični porodični fotograf, vreme je da se to promeni.

Većina majki je u stanju da po ceo dan slika svoje mališane, ali retko koja se usudi da sa njima stane pred objektiv. Da li vam ovi razlozi zvuče poznato:

Nisam dovoljno mršava.

Kosa mi je užasna.

Nisam stigla da se našminkam.

Ovo nije najbolji ugao za slikanje.

Izgledam umorno.

Nisam se tuširala od juče.

Odeća mi je isflekana.

Ne želim da ometam decu u igri.

Koliko god da su ponekad ovi razlozi i opravdani, istina je da u stvari želimo, a i treba da budemo na fotografijama sa našom decom, jer ove slike naša deca će gledati kad odrastu, a mi želimo da oni pamte da je mama bila tamo negde sa njima.

Pre dve godine blogerka Alison Tejt napisala je dirljivi esej na temu fotografisanja sa decom. Alison je rekla koliko se trudila da se, uprkos višku kilograma i možda u tom trenutku nereprezentativnoj odeći, što više slika sa svojom decom. Godinu dana kasnije, gledajući te iste slike, Alison je napisala - “Kada se slikamo sa svojom decom mi potvrđujemo da smo važni i dragoceni u životu naših najmlađih”.

Da li će fotografija biti podjenako lepa ako smo i mi na njoj? Možda ne. Da li će to deci biti važno? Verovatno ne. Da li ćete biti srećni da ste zabeležili jedan poseban trenutak? Svakako da. Jer trideset godina od sada, kada budete gledali stare fotografije, nećete se sećati da ste bili očajni zbog svoje frizure. Sećaćete se samo smeha, glupiranja i istinske sreće koju ste osetili u tom trenutku sa svojom decom. Obećavamo.