"Drago dete, 

Sada još nisam ostarila, a kada me budeš video takvu, budi strpljiv sa mnom i pokušaj da me razumeš... Ako se zaprljam u vreme ručka i ako ne mogu sama da se obučem, budi strpljiv.

Kada si bio mali, morala sam istu priču da ti čitam iznova i iznova pre nego što bi utonuo u san. Ako ne budem želela da se kupam, ne ismevaj me i ne vređaj. Seti se samo kako sam morala da te jurim i izmišljam hiljadu razloga da bi ti ušao u kadu.

Kada primetiš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj da me gledaš sa podsmehom na licu. Ja sam tebe naučila mnogo stvari - kako pravilno da jedeš, pravilno da se obučeš i suočiš sa životom.

Ako nekada u razgovoru zaboravim ili izgubim nit, daj mi malo vremena, da se prisetim i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj da se uznemiravaš. Nije mi najvažnija stvar na svetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da znaš da me slušaš.

Kada mi umorne noge više ne dozvoljavaju da hodam, pruži mi ruku isto onako kao što sam je ja pružala tebi, kada si praVio prve korake.

I ako ti jednom kažem, da više ne želim da živim, da želim da umrem, ne ljuti se na mene, jednog dana ćeš me razumeti.

Jednom ćeš shvatiti, da sam ti uprkos svim učinjenim greškama, želela samo najbolje i pokušala sam da te pripremim na putovanje života. Ne budi tužan, ne ljuti se i ne osećaj se bespomoćno kada me budeš gledao pored sebe takvu.

Budi mi oslonac, pomozi mi da završim putovanje sa ljubavlju i srtpljivošću. Vratiću ti osmehom i neizmernom ljubavlju koju sam oduvek čuvala samo za tebe.

Volim te, 

Tvoj roditelj