Centri za socijalni rad reaguju po prijavama građana i nadležnih institucija i zato bi građani trebalo da prijavljuju slučajeve sumnje na zanemarivanje, emocionalno ili fizičko zlostavljanje dece ili zabrinutost za stanje i uslove života nekog deteta u svom okruženju, izjavila je psiholog Marija Milić.

"Samo tako Centar može toj deci da ukaže pomoć na vreme", navela je ona u izjavi za Tanjug, a povodom sve učestalijih primera zlostavljanja, ali i stradanja dece u požarima.

Slučaj koji je šokirao regionU Jagodini je nedavno zbrinuta šestomesečna beba sa prelomom podlaktice i hematomima, a komisija Opšte bolnice, sastavljena od petoro lekara pedijatara je zaključila da se radi o nasilnim povredama i obratila se Policijskoj upravi i Centru za socijalni rad. Direktorka Gradskog Centra za socijalni rad u Jagodini Biserka Jakovljević rekla je da će beba posle završenog lečenja biti oduzeta majci i smeštena u hraniteljsku porodicu.

Milićeva je objasnila da to uopšte ne moraju da budu sumnje za grubo zanemarivanje ili neka vrsta zlostavljanja, dovoljno je, kaže, da primete promene u ponašanju deteta. A prijave, dodale je, mogu podneti centrima za socijalni rad ili policiji.

"Centar za socijalni rad i policija će nadalje funkcionisati u skladu sa opštim protokolom, napraviti preliminarne procene na osnovu prijave i doneti neki plan intervencija", rekla je ona.

Kada reagovati?

Objasnila je i da bi neki od pokazatelja mogli da budu ako deca, na primer, imaju modrice po telu, izgledaju nesrećno, prerano dolaze u školu ili kasnije odlaze iz škole, izgledaju neuhranjeno ili se plaše odraslih, kao i ako se ponašaju preterano blisko sa nepoznatim osobama. Zlostavljana deca se ne retko žale na bolove ili na strah od nekoga kod kuće ili okruženja.

Na takvu decu trebalo bi obratiti pažnju i sumnje prijaviti centru za socijalni rad.

Pogledajte i:

Nakon toga, kako je rekla, ustanoviće se da li postoji neka osnovana sumnja na to da su ova deca možda žrtve zanemarivanja, zlostavljanja ili nedovoljno dobre brige.

Kakva je procedura?

Opšti protokol za zaštitu dece od zlostavljanja i zanemarivanja sprovodi se kroz koordinisanu akciju svih sistema i sektora koji brinu o deci, a svaki od njih ima svoj posebni protokol.

Prema rečima psihologa Gradskog centra, do situacije da se dete mora izdvojiti iz biološke porodice, odnosno prirodne sredine dolazi onda kada je procena da je rizik po zdravlje, bezbednost deteta visok i da bi došlo do nekog teškog ozbiljnog oštećenja celokupnog stanja deteta ukoliko ono ne bi bilo neodložnom intervencijom u centru za socijalni rad izdvojeno iz tih životnih okolnosti.

"Stručnjaci Centra za socijalni rad u toj situaciji gledaju najpre da li u okruženju deteta ili široj porodici, porodici jednog od roditelja, u prvim procenama prihvatljivom komšiluku, nekoj sredini koja bi bila dobra za dete, za neko prvo vreme, ono tu može da bude smešteno, da se izbegne izdvajanje iz prirodnog životnog konteksta deteta", navela je sagovornica Tanjuga.

Ukoliko nema takvih mogućnosti, onda se dete smešta u prihvatnu stanicu, zavisno od uzrasta.

Predviđeno je da u prihvatnoj stanici ostane kratko vreme, dok se ne organizuje dalje zaštita deteta, jer ako ostane u prihvatnoj stanici duže od šest meseci, ima šanse da ostane i nadalje u sistemu socijalne zaštite.

Za to vreme se vode razni sudski procesi, u odnosu na roditeljska prava, eventualno krivični u odnosu na nasilje u porodici i procenjuje se da li je ostvarivo ponovno priključenja deteta biološkoj porodici ili se daje hraniteljskoj porodici.

Kako je kazala, i porodica se sama može obratiti za pomoć, ali da ponekad postoji bojazan od obraćanja centru da se ne bi rizikovalo da deca budu izdvojena iz porodice.

Ona je rekla da će sada Centar za socijalni rad kontaktirati sa tom porodicom i razmotriti kako može da im se pomogne i podrže dalje u životu i odgajanju dece.