Baš sam smišljala kako ću napisati tekst o spavanju beba, čekam da prođe treći mesec, pa četvrti i evo već pet i po meseci moja beba ne spava celu noć. Budi se svaka tri sata u 12, 3, i 6. Nakon 6 je uglavnom spavanje do 7 i gotovo, ustajanje, buđenje.

Sa prvom bebom sam imala sreće. Sve metode su upalile. Tokom dana bih je dovoljno umorila, stavljala redovno na spavanje, uspostavila dnevni ritam i noćne rituale. Nakon trećeg meseca, naveče, kada se dobro "natanka", moja ćerkica bi zaspala i do jutra spavala sa malo buđenja, ali bez hranjenja. Ovaj moj maleni zvrk, ništa. Naučio je da se sam uspava odavno, najede se u toku dana i više nego moja prva beba, ima  5-6 dnevnih obroka, ali njemu jednostavno treba još. Pustiti ga da plače je najgora kazna za sve ukućane jer je izuzetno glasan. Eh, kada se setim komšija i komentara kako prvu bebu nisu ni čuli. Ovoga malenog čuju sigurno, samo se smeškaju na ulazu. Ako pokušam da primenim metodu plakanja i postepenog umirivanja, svi hodamo sa podočnjacima. Ovako, sa hranjenjem na  tri sata, samo sam ja nastradala.

Sve se mislim, jednostavno traži pažnju i to se samo mora izdržati. Mučili su ga grčići, pa sada zubići, a kasnije će od premorenosti, kretanja i dnevnih uzbuđenja manje spavati. Već sada cupka dok ga stavljam u kolica. Nema šta, čeka me jurnjava kada prohoda, a za sada jednostavno sam odlučila da ne spavam. Jedino tako mogu funkcionisati -  da prihvatim situciju takva kakva jeste i uživam u buđenju na tri sata. Ima tu jedna mala caka. Svaki put kada se moja beba probudi, uvek mi daruje mali, šarmerski osmeh. Nakon hranjenja zaspi lagano (kada ga nešto ne muči) i daruje mi kroz san još jedan zadovoljni osmeh.

Zbog toga sam odlučila da umesto da nađem rešenje za buđenje bebe, obrnem problem i naviknem sebe da živim sa manjkom sna. Nema spavanja, ali su ti noćni momenti opet dragoceni jer znam da ću ih se kasnije, kada dođu novi izazovi, sa nostalgijom sećati, misliti o bebi problemima i nespavanju. Do tada lagano pokrijem šminkom podočnjake (kada idemo u šetnju), nabacim osmeh i spavam u dragocenim trenucima dok mogu, dok je miran. Naravno, ne odustajem,  pokušaću još koji trik, sve dok mi nešto ne upali, ali za sada prihvatam da san kod mene više nije u modi. Ako se ipak, u međuvremenu nešto pokaže kao efikasnije rešenje, presretna ću ga svima otkriti.

O autoru:

Željka Rakić uživa u pisanju tekstova, kao i čitanju dobre literature. Voli kreativne ideje. Pobornik je zdravog načina života koji uključuje pravilnu ishranu i redovnu fizičku aktivnost. Mnogo voli decu i rad sa njima, trenutno je i stalno zaposlena u toj oblasti. Završila je dva fakulteta te ima zvanje profesora književnosti i profesora razredne nastave. Autor je bloga Kad Perlica naniže slova mi