Sa prvim djetetom imala sam problema sa dotokom mlijeka. Još u bolnici, moja bebica i ja nikako nismo mogle uspostaviti dobar ritam. Mlijeko jednostavno nije dolazilo u količini koja bi zadovoljila potrebe moje bebe.
Bila sam jako uporna da isključivo dojim. Prvi mjesec sam se pridržavala svih mogućih pravila i savjeta koji su do mene došli. Dojila sam je na zahtjev, tako da je beba praktično bila kao instalirana na mene. Jela sam dovoljno, izbjegavala sve što bi moglo smetati bebi. Uvodila sve moguće namirnice za povećanje dotoka mlijeka: čajevi, razno povrće, pa čak i pivo. Ništa nije pomagalo, beba je ipak dobila samo 300 g za mjesec dana. Zbog toga mi je pedijatar rekao da je vrijeme da uvedem dohranu, ali nakon podoja.


Najveći strah mi je bio da će zbog korištenja flašice i dohrane beba manje željeti da sisa moje mlijeko i da će mi se količina mlijeka još više smanjiti. To se počelo dešavati dok nisam preduzela sljedeće mjere:


1.    Svaka 3 sata sam dojila bebu, a tek nakon podoja davala dohranu. U početku sam adaptirano mlijeko davala na kašičicu ili kapaljku, a kasnije na flašicu. Nabavila sam onu cuclu koja ima izgled približan dojkama, sa najmanjim otvorom. Ovo je pomagalo, jer se beba morala jednako pomučiti da bi popila mlijeko iz flašice, kao i kada sisa.


2.    Nakon što bi beba dobila dovoljnu količinu mlijeka, odmorila bih se oko pola sata, popila neku toplu tekućinu i počela sa izdajanjem . Uvjerila sam se da je zaista istina da koliko mlijeka izdojim, ili beba posisa, da će se u buduće i toliko mlijeka proizvoditi. Nakon podoja sam se izdajala, da bi povećavala potražnju a time i količinu proizvedenog mlijeka.


3.    Prvo bih toplim rukama masirala mliječne žlijezde i umakala dojke u mlaku vodu. Masirala bih pokretima od gore ka alveolama i počela ručno izdajanje. Ovdje je bilo veoma važno pritiskati sa svih strana oko alveola, da bi se zasigurno uvjerila da sam svaku mliječnu žlijezdu aktivirala.


4.    Kada bih izdojila mlijeko do poslednje kapi nastavila bih sa izdajanjem na prazno još koji minut. Nakon minute stimulisanja i masiranja osjetila bih kako mlijeko nadolazi i izdojila duplo, ili čak troduplo veću količinu nego prošli put. Ovo mi je bilo odličan dokaz da se količina mlijeka može povećati, čak i ako mislimo da u dojkama nema dovoljno mlijeka. Prva moja izdajanja nisu bila baš tako uspješna, a ponekad bi i kasnije uspjela izdojiti manju količinu. To nije znak da nema više mlijeka nego da u tim trenucima nisam sve uspjela odraditi po istom principu ili sam jednostavno bila preumorna.


5.    Izdajala sam se svaka tri sata, da bih uspjela održati kontinuitet nadolaženja mlijeka. Budila sam se čak i noću, iako je beba već nakon drugog mjeseca spavala veći dio noći.


6.    Mlijeko koje izdojim čuvala sam za naredni podoj, pa kada bi beba odbila dojku, davala joj majčino mlijeko umjesto adaptiranog.

Ovako sam povećala količinu mog mlijeka i tako uspjela dojiti svoju bebu sve do šestog mjeseca sa povremenim korištenjem dohrane. Kasnije, kada sam počela uvoditi nemliječne obroke, više se nisam toliko brinula za dotok mlijeka. Nisam ni mogla duže izdržati taj tempo izdajanja tako da je mlijeka automatski bilo manje. Ovim sam sebi dokazala da mnogi mitovi ipriče o nedostatku mlijeka i nemaju baš dobru osnovu. Moje iskustvo već je pomoglo majkama koje su me pitale za savjete, a iskreno se nadam da će i meni biti korisno sada dok čekam drugu bebu.
kakonapraviti.net