Verovatno vam svakodnevno idu na živce otpaci koje gledate u parku, na dečijem igralištu. Prazne plastične flaše, limenke, kesice od čipsa, čepovi koje manja deca neprestano pokušavaju da strpaju u usta. Verovatno ste i hiljadu puta prokomentarisali kako je to strašno i kako je ovde narod nepopravljiv.  A sigurno i mislite da se taj problem može rešiti jedino kaznama, medijskim kampanjama i apelima, kao i ažurnijim ćišćenjem od strane nadležnih.


Međutim, taman da na svakog od nas dolazi po jedan čistač, ne bi mogli da postignu da počiste onoliko brzo koliko smo mi u stanju da isprljamo. Kazne? Hajde budimo realni, po jednog policajca na svakom ćošku nikad nećemo imati. Što se tiče kampanja i edukacije - da li zaista verujete da to pomaže? Da li znate ijednu osobu koja jadna ne zna da nije lepo bacati đubre unaokolo?


Pa zašto to radimo? Jednostavno - imamo lošu naviku. A navike se menjaju sporo i teško, mnogo sporije nego svest ljudi. I to uglavnom ne razumnom odlučivanjem, već ugledanjem na druge u svojoj okolini.
Tako da slobodno možete da batalite pričanje. Zapravo, pravilo je da što više pričate o nečemu, to manje volje vam ostaje da nešto konkretno preuzmete.


Dakle, da se ne bismo zadovoljavali time što smo coktanjem osudili loše postupanje drugih, pređimo sa reči na dela. U konkretnom slučaju - đubre koje vam smeta pokupite sami i ubacite u kantu. Ne nekom organizovanom akcijom, već svakog dana pomalo, svaki put kad naletite na flašu ili kesu dok trčite za decom po parku. Bez velike pompe, ali ni previše diskretno, već kao da je to nešto najnormalnije što bi svako pristojan uradio. A i jeste. Ne brinite, niko neće početi da baca još više jer vi čistite umesto njega. Jedino što može da se desi - jeste da se još neko ugleda na vas. Pa još neko. I još neko....
Naravno, biće onih koji će vas pitati zašto to radite kad druge baš briga, a njima samo lepo objasnite da je nauka pouzdano dokazala da stvar deluje. I da nemaju pravo da se žale na đubre ukoliko sami ne postanu hodajuća reklama za bolje navike. Obavezno ih podsetite ih i da deca više uče gledajući nas i ono što radimo, nego slušajući šta im govorimo.

I da, ako se neko pita - ja to radim. Jer mi nije teško da skupljam đubre koje mi smeta i bacam ga u kantu. I jer ne vidim bolji način da menjamo svoje okruženje nego sopstvenim primerom.