Beše to 10. maja i premijera filma "Ringeraja"...

Nadam se da mi nećete zameriti, ako ovo naše malo parče web-a danas iskoristim u nešto ličnije svrhe, a moj stariji sin Pera će vam objasniti da gore pomenuta rima ustvari objašnjava kako su se na današnji dan pre devet godina upoznali njegovi mama i tata.

Sve naše teme očekivano su usmerene na klince i njihovo bezbrižno odrastanje, pa verujem da se drage tate često i nezasluženo izgube među ovim redovima o prvim koracima, papicama, polascima u vrtić, u školu... I sve dok nedavno nisam pročitala toplu rođendansku čestitku, koju je naša blogerka Vesna Zakonović Arežina uputila svom mužu, nisam ni razmišljala da bi našim jačim polovinama s vremena na vreme (i naravno po zasluzi) valjalo uputiti koju lep reč.


Danas bih se mom dragom mužu posebno zahvalila: 

•    za taj prvi "neformalni" izlazak dvoje kolega, koji su eto izašli da ne propadnu besplatne karte za film (mada sam specijalno za tu priliku kupila novu bluzu)


•    za ludost da se tako mladi upustimo u zajednički život odraslih


•    za taj prvi kilogram soli i sve lažne pohvale mojih gurmanskih neuspeha (i dan danas to radi, mada ću javno priznati da njegova mama kuva bolje od mene)


•    za veliku želju da sa mnom šteka svaki dinar za nezaboravna putovanja


•    za najboljeg "sapatnika" koji je sa osmehom na licu udovoljavao sve moje trudničke zahteve (oba puta, naročito u devetom mesecu)


•    da mu se zahvalim što je preko noći postao tako divan tata našim Dečacima, Petru i Filipu (što gradi odnos sa Dečacima kako on hoće, bez obzira na moje "sugestije")


•    da mu se zahvalim što je, između silnih neprespavanih noći, nervoze zbog grčeva, paracetamola, ojeda, silnih presvučenih pelena, babinih saveta... i dalje moj najbolji drug, uvek realan, povremeno nepredvidiv i blesavo romantičan :)

Ovu sasvim ličnu zahvalnicu završiću mojim omiljenim aforizmom da je "najveća usluga koju otac može da učini deci jeste da voli njihovu majku".

I obrnuto.